Reumatoidni artritis | |
---|---|
Šaka teško pogođene osobe reumatoidnim artritisom. Ovaj stupanj otoka i deformacije obično se ne javlja kod sadašnjeg liječenja | |
Specijalnost | Reumatologija, imunologija |
Simptomi | Vrući, natečeni, bolni zglobovi |
Komplikacije | malobrojnost krvnih ćelija, upala oko pluća, upala oko srca |
Uobičajeno pojavljivanje | Srednje životno doba |
Trajanje | Cjeloživotno |
Uzroci | Nepoznati |
Dijagnostička metoda | Na osnovu simptoma, medicinsko snimanje, testovi krvi |
Diferencijalna dijagnoza | Sistemski lupus erythematosus, psorijazni artritis, fibromijalgija |
Lijek | Liječenje bolova, glukokortikoidi, nensteroidni antiupalni lijekovi, antireumatski lijekovi koji modificiraju bolest |
Frekvencija | 0,5–1% (odraslih u razvijenom svijetu) |
Smrtnost | 30.000 (2015)[1] |
Reumatoidni artritis je hronična, sistemska i progresivna bolest vezivnog tkiva. To je upalni poremećaj koji primarno uključuje sinovijalnu membranu zgloba i uglavnom ga karakteriziraju bol u zglobu, ukočenost, smanjena pokretnost i zamor. Bolest se manifestira različito kod pojedinih pacijenata, tako da rezultati mogu varirati. Reumatoidni artritis može se desiti u svim godinama i obično se pojačava u starosti.[2] Prema podacima istraživača, prvi simptomi javljaju se u 2. i 3. deceniji života, s najčešćim javljanjem u četvrtoj, pa do šeste decenije.
Etiologija bolesti i dalje je nepoznata. Smatra se da je reumatoidni artritis imunološki odgovor na nepoznate antigene unutrašnjeg i vanjskog porijekla. Stimulans za imunološku reakciju može biti virusni ili bakterijski ili je u vezi s izmjenom u normalnoj proizvodnji i funkciji kolagena. Može postojati i genetička predispozicija za bolest. Dokazi pokazuju da osobe koje nose histokompatibilni antigen povezan s leukocitima, HLA-DR4, možda imaju predispoziciju za reumatoidni artritis[3], međutim, samo su neke od tih osoba stvarno ugrožene ovom bolešću.[4]
Prvi opis bolesti dao je francuski liječnik Augustin Jacob Landré-Beauvais 1800. godine.[5]