Sedam mora
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Srednjovjekovni evropski i arapski tekstovi često spominju sedam mora. Pritom se ne misli uvijek na ista mora. "Sedam mora" je bio uvriježen izraz u mnogim drevnim pisanim spomenicima prije nego što su ga preuzeli Grci i Rimljani - na primjer, pojavljuje se u prijevodu jedne od Enheudaninih himni Inani (8. himna), napisanoj oko 2300. p. n. e. u Sumeru (Meador, 2001). Broj sedam je u mnogim kulturama bio magičan broj, zbog čega su se mnoge stvari prikazivale u grupama od sedam. "Sedam" se dugo koristio i kao neodređen broj, sinonim za "nekoliko", kao što je slučaj s grčkih "sedam mora" (Hopkins, 1923). U grčkoj i zapadnoj kulturi, sedam mora je ukazivalo na različite stvari, ovisno o zemlji i razdoblju. Ipak, obično se tih sedam uzimalo među ovih devet vodenih masa:
- Arapsko more
- Crno more
- Crveno more
- Egejsko more
- Indijski okean
- Jadransko more
- Kaspijsko jezero
- Perzijski zaljev
- Sredozemno more
Druge skupine mora
[uredi | uredi izvor]Stari Rimljani su imali i druga značenja za septem maria (latinski), koja danas zvuče neobično. Plovna mreža rukavaca u ušću rijeke Po koji su se izlijevali u slane močvare jadranske obale nazivala se "Sedam mora" u tom području. Rimski pisac Plinije Stariji spominjao je te lagune, razdvojene pješčanim sprudovima od otvorenog mora:
"Sve te rječice i jarke nekad su napravili Etrurci, pa se tok rijeke izlijevao u močvare područja Atrijana koje se nazivaju Sedam mora, sa slavnom lukom etrurskog grada po imenu Atria, po kojem je Jadran dobio ime." (Historia Naturalis, III 120[1]).
Tako danas u Muzeju Septem Maria možemo vidjeti kako se ta civilizacija vode razvijala od prahistorije do danas. Muzej se nalazi u Adriji u Rovigu, nekadašnjoj Atriji [2].
John Lightfoot, sveštenik i učenjak iz 17. vijeka, spominje sasvim drugačiji skup mora u svom Komentaru Novog zavjeta. Poglavlje Sedam mora prema talmudistima i četiri rijeke koje okružuju kopno sadrži "Veliko more" (Mediteran), "Tiberijadu" (Galilejsko more), "More Sodome" (Mrtvo more), "Jezero Samocho" i "Sibbichaean". [3]
Na kraju, neke savremene geografske klasifikacije kažu da svijet ima sedam okeana:
- Sjeverni Tihi okean
- Južni Tihi okean
- Sjeverni Atlantski okean
- Južni Atlantski okean
- Indijski okean
- Južni okean
- Arktički okean
Djelimično standardizirana ikonografija četiri kontinenta i četiri rijeke svijeta, koju je zasnovala renesansa, uspostavila je jasne slike u evropskoj mašti, ali sedam mora se nije jasno razlikovalo - Neptun je vladao nad svima. Rudyard Kipling je jednu zbirku pjesama nazvao The Seven Seas (1896). (Kipling 1896)
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- StraightDope.com Arhivirano 13. 5. 2008. na Wayback Machine: Sedam mora
- Atlas svijeta: Sedam mora
Reference
[uredi | uredi izvor]- E. Washburn Hopkins, "Origin and Evolution of Religion, 1923.
- Kipling, Rudyard, 'The Seven Seas, 1896.: e-tekst
- The New Dictionary of Cultural Literacy, 3rd Edition. Houghton Mifflin, 2002. Arhivirano 14. 3. 2009. na Wayback Machine, samo kaže da je to "popularan izraz za sve svjetske okeane".
- Betty De Shong Meador, prevoditeljica i urednica, 2001., Inanna, Lady of Largest Heart : Poems of the Sumerian High University of Texas. ISBN 0-292-75242-3
