Talasemija

Talasemija
(Mediteranska anemija)
Razmaz periferne krvi osobe sa delta beta talasemijom
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10D56
ICD-9282.4
OMIM141800 OMIM: 141850 OMIM: 142310 OMIM: 604131 OMIM: 141800 OMIM: 141850 OMIM: 142310 OMIM: 604131
DiseasesDB448 Šablon:DiseasesDB2
MedlinePlus000587
eMedicinearticle/958850 article/206490 article/955496 article/396792
MeSHD013789
GeneReviewsAlfa-Talasemija

Talasemije su naslijedni poremećaj krvi koje karakterizira smanjena proizvodnja hemoglobina.[1] Simptomi ovise o tipu i mogu varirati od nikakvih do ozbiljnih.[2] Često postoji blaga do teška anemija (smanjena razina crveni krvni zrnca ili hemoglobina).[2] Anemija može rezultirati osjećajem umora i bljedilom kože.[2] Mogu biti i problemi s kostima, povećanom slezenom, žućkasta koža i tamna mokraća.[2] Kod djece može dogoditi sporo rastenje.[2]

Talasemije su genetički poremećaji naslijeđeni od roditelja pogođene osobe.[3] Postoje dva glavna tipa: alfa i beta talasemija.[1] Ozbiljnost alfa i beta talasemije ovisi o tome koliko nedostaje od četiri gena za alfa globin ili nedostaju dva gena za beta globin.[3] Dijagnoza se obično utvrđuje krvnim testovima koji uključuju kompletnu krvnu sliku, specijalne testove za hemoglobina i genetičko testiranje.[4] Dijagnoza se može uspostaviti i prije rođenja putem prenatalnog testiranja.[5]

Tretman ovisi o tipu i težini.[6] Liječenje osoba s težom bolešću često uključuje redovite transfuzije krvi, helirano gvožđe i folnu kiselinu. = NIH2012Tx /> Kelacija dijagnoze može se provesti deferoksaminom, deferasiroksom ili deferipronom.[6][7] Ponekad, opcija može biti i transplantacija koštane srži.[6] Komplikacije mogu uključivati preopterećenje gvožđem iz transfuzija s nastalim srčanim ili bolestima jetre, infekcijama i osteoporozama.[2] Ako se slezena pretjerano poveća, možda će biti potrebno hirurško uklanjanje.[2] Pacijenti s talasemijom koji ne reagiraju dobro na transfuziju krvi mogu uzimati hidroksiureu ili talidomid, a ponekad i kombinacija oboje.[8] Hidroksiurea je jedini lijek za talasemiju koji je odobrila FDA. Pacijenti koji su uzimali 10 mg/kg hidroksiureje svakodnevno tokom godine dana imali su značajno više nivoe hemoglobina i to je bio dobro podnošljiv tretman za pacijente koji nisu dobro reagirali na transfuziju krvi.[9] Drugi induktor hemoglobina uključuje talidomid, iako nije testiran u kliničkom okruženju. Kombinacija talidomida i hidroksiureje rezultirala je značajnim rastom nivoa hemoglobina u pacijenata ovisnih o transfuziji i onih koji nisu ovisni o transfuziji.[10]

Od 2015. godine talasemija se javlja kod oko 280 miliona ljudi, a oko 439.000 ima ozbiljne znake bolesti.[11] Najčešća je među ljudima italijanskog, grčkog, turskog, bliskoistočnog, južnoazijskog i afričkog porijekla.[1] Muškarci i žene imaju slične stope bolesti.[12] Rezultat je bio 16.800 smrtnih slučajeva u 2015. godini, u odnosu na 36.000 u 1990.[13][14] Oni koji imaju manji stepen talasemije, slični onima sa annemijom srpastih ćelija, imaju određenu zaštitu od malarije, objašnjavajući zašto su češći u regijama svijeta u kojima malarija postoji.[15]

Znaci i simptomi

[uredi | uredi izvor]
Lijevo: šaka osobe s teškom anemijom. Desno: šaka osobe bez anemije.
  • Preopterećenje gvožđem: Osobe s talasemijom mogu dobiti prekomjerno gvožđe u tijelu, bilo od same bolesti ili od čestih transfuzija krvi. Previše gvožđa može rezultirati oštećenjem srca, jetre i endokrinog sistema, što uključuje žlijezde koje proizvode hormone koji reguliraju procese u tijelu. Štetu karakteriziraju prekomjerne naslage gvožđa. Bez odgovarajuće terapije helacijom željeza, gotovo svi pacijenti s beta-talasemijom akumuliraju potencijalno fatalne nivoe gvožđa.[16]
  • Infekcije: Osobe s talasemijom imaju povećan rizik od infekcije. To je posebno dešava ako je uklonjena slezena.[17]
  • Deformacije kostiju: Talasemija može dovesti do širenja koštane srži, što izaziva širenje kostiju. To može rezultirati abnormalnom strukturom kostiju, posebno u licu i lobanji. Širenje koštane srži takođe čini kosti tankim i krhkim, povećavajući rizik od lomljenja.[18]
  • Povećanje slezene: Slezena pomaže u borbi protiv infekcija i filtrira neželjeni materijal, poput starih ili oštećenih krvnih zrnaca. Talasemiju često prati uništavanje velikog broja crvenih krvnih zrnaca, a zadatak uklanjanja tih ćelija dovodi do povećanja slezene. Splenomegalija može pogoršati anemiju i može skratiti život transfuziranih crvenih krvnih zrnaca. Ozbiljno povećanje slezene može zahtijevati njezino uklanjanje.[19]
  • Usporene stope rasta: Anemija može usporiti rast djeteta. Kod djece s talasemijom također se može odgoditi pubertet.[20]
  • Problemi sa srcem: Bolesti, poput kongestivnog zatajenja srca i abnormalni srčani ritam, mogu biti povezane s teškom talasemijom.[21]

Uzrok

[uredi | uredi izvor]
Talasemija se nasljeđuje po autosomno recesivnom obrascu.

I α- i β-talasemije često se nasljeđuju na autosomni recesivni način. Prijavljeni su slučajevi dominantno naslijeđenih α- i β-talasemija, od kojih je prvi bio u irskoj porodici sa dvije delecije od 4 i 11 bp u egzonu 3, prekinutim insercijom od 5 bp u gen β-globina. Za autosomno recesivne oblike bolesti, oba roditelja moraju biti nositelji da bi dijete moglo biti pogođeno. Ako oba roditelja nose alel za osobinu hemoglobinopatije, rizik je 25% za svaku trudnoću pogođenog djeteta.

Evolucija

[uredi | uredi izvor]

Imati jednu genetičku varijantu za talasemiju može zaštititi od malarije i stoga može biti prednost.[22]

Ljudi kojima je dijagnosticirana heterozigotno (nositelj) β-talasemije imaju određenu zaštitu protiv koronarne bolesti srca.[23]

Patofiziologija

[uredi | uredi izvor]

Obično se većina hemoglobina odraslih (HbA) sastoji od četiri lanca proteina, po dva α i dva lanca β-globina, raspoređena u heterotetramer. U talasemiji, pacijenti imaju nedostatke u α ili β-globinskom lancu, što uzrokuje stvaranje abnormalnih crvenih krvnih zrnaca (u bolest srpastih ćelija, što je hemoglobinopatija, a ne odgovarajuća talasemija, mutacija je specifična za β -globin).

Talasemije su klasificirane prema lancu pogođene molekule hemoglobina. α-talasemija utiče na proizvodnju lanca α-globina, dok β-talasemija utiče na proizvodnju lanca β-globina.

Lanci β-globina kodirani su jednim genom na hromosomu 11; lanci α-globina kodiraju dva usko povezana gena na hromosomu 16. Dakle, u normalne osobe sa dvije kopije svakog hromosoma, dva lokusa kodiraju β lanac, a četiri lokusa kodiraju α lanac. Delecija jednog od α lokusa ima visoku prevalenciju kod ljudi afričkog ili azijskog porijekla, što čini vjerovatnijim da će se razviti α-talasemiju. β-talasemije nisu česte samo u Afrikanaca, već i kod Grka, Turaka i Italijana.

Alfa-talasemija

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Alfa-talasemija

A-talasemija uključuju gene HBA[24] and HBA2,[25] nasljedive po mendelovski recesivnom obrascu. Postoje dva genska lokusa i tako postoje četiri alela. Postoje dva lokusa za α-globin, pa su tako četiri alela u diploidnim ćelijama. Dva alela su majčinog, a dva očevog porijekla. Ozbiljnost α-talasemija korelira sa brojem zahvaćenog α-globina; aleli: što su veći, to će teže biti manifestacije bolesti.[26] Alfa-talasemije rezultiraju smanjenom proizvodnjom alfa-globina; stoga se proizvodi manje alfa-globinskih lanaca, što rezultira viškom β-lanaca kod odraslih i viška γ-lanaca kod novorođenčadi. Višak β lanaca tvori nestabilne tetramere (zvane hemoglobin H ili HbH 4 beta-lanac), koji imaju abnormalne krive disocijacije kisika. Alfa-talasemije često se nalaze kod ljudi iz jugoistočne Azije, Bliskog istoka, Kine i kod ljudi afričkog porijekla.[27]

Broj nedostajućih alala Tip alfa-talasemije[26] Simptomi
1 Utišani nositelj Bez simptoma
2 Obrazac alfa-talasemije Slaba anemija
3 Bolest hemoglobina H Blaga do umjerena anemija; može voditi normalan život
4 Hydrops fetalis Smrt fetusa, obično pri rođenju

Beta-talasemija

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Beta-talasemija

Beta-talasemije nastaju zbog mutacija u genu HBB na hromosomu 11,[28] također naslijeđen na autosomni, recesivni način. Ozbiljnost bolesti ovisi o prirodi mutacije i o prisutnosti mutacija u jednom ili oba alela.
Mutirani aleli nazivaju se β+ kada se očuva djelomična funkcija (ili protein ima smanjenu funkciju, ili funkcionira normalno, ali se proizvodi u smanjenoj količini) ili βo, kada se ne stvara funkcionalni protein.
Situacija oba alela određuje kliničku sliku:

  • Veliku β-talasemiju (mediteranska anemija ili Cooleyeva anemija) uzrokuje genotip βo/βo. Ne stvaraju se funkcionalni β-lanci, pa se stoga ne može sastaviti ni hemoglobin A. Ovo je najteži oblik β-talasemije;
  • β talasemija intermedija je uzrokovana je genotipom β+/βo ili β+/β+. U ovom obliku nastaje nešto hemoglobina A;
  • β-talasemiju minor uzrokuje genotip β/βo ili β/β+. Samo jedan od dva alela β-globina sadrži mutaciju, pa proizvodnja β-lanca nije strašno ugrožena i pacijenti mogu biti relativno asimptomatski.

Beta talasemija najčešće se javlja kod ljudi mediteranskog porijekla. U manjoj mjeri to mogu biti pogođeni Kinezi, ostali Azijati i Afroamerikanci.

Delta-talasemija

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Delta-talasemija

Kao i alfa i beta lanci prisutni u hemoglobinu, oko 3% odraslog hemoglobina sastoji se od alfa i delta lanaca. Baš kao i kod beta-talasemije, mogu se pojaviti mutacije koje utiču na sposobnost ovog gena da stvara delta lance.

Kombinirane hemoglobinopatije

[uredi | uredi izvor]

Talasemija može koegzistirati s drugim hemoglobinopatijama. Najčešći od njih su sa:

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Talasemija se može dijagnosticirati putem kompletne krvne slike, elektroforeze hemoglobina i testioranja DNK.[29] Elektroforeza hemoglobina nije široko dostupna u zemljama u razvoju, pa se Mentzerov indeks također može koristiti za dijagnozu talasemije. Iako nije dijagnostički test, može dati dobru ideju o mogućnosti talasemije. Mentzerov indeks se može izračunati iz kompletnog izvještaja o krvnoj slici. U tu svrhu mogu se koristiti i kalkulatori Mentzerovoog indeksa.[30]

Upravljanje

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Upravljanje talasemijom

Blaga talasemija: osobama s talasemijskom fenotipskom osobinom nije potrebna medicinska ili naknadna njega nakon postavljanja početne dijagnoze.[31] Osobe sa β-talasemijom treba upozoriti da se njihovo stanje može pogrešno dijagnosticirati često kao anemija s nedostatkom gvožđa. Trebali bi izbjegavati rutinsku upotrebu dodataka gvožđa; nedostatak gvožđa može se razviti tokom trudnoće ili hroničnih krvarenja.[32] Savjetovanje je indicirano za sve osobe s genetičkim poremećajima, posebno kada je porodica u riziku od teškog oblika bolesti koji se može spriječiti.[33]

Epidemiologija

[uredi | uredi izvor]

Beta oblik talasemije posebno je raširen među narodima Mediterana, a ovo geografsko okruženje bilo je inspiracija za njeno izvorno ime.[34] Talasemija je u 2013. izazvala 25.000 smrtnih slučajeva u odnosu na 36.000 smrtnih slučajeva 1990. godine.[14]

U Evropi se najviše koncentracija bolesti nalazi u Grčkoj, priobalnim regijama u Turskoj (posebno Egejska regija kao što je Izmir, Balikesir, Aydin, Mugla i Mediteranska regija, kao što su Antalya, Adana, Mersin), u dijelovima Italije, posebno južna Italija i donji dio doline Poa. Glavna mediteranska ostrva (osim Baleara) kao što su Sicilija, Sardinija, Malta, Korzika, Kipar i Kreta su posebno pogođeni. I drugi mediteranci, kao i oni u blizini Mediterana, imaju visoku stopu talasemije, uključujući narode iz zapadne Azije i sjeverne Afrike. Daleko od Mediterana, južnoazijci su takođe pogođeni, a najveća svjetska koncentracija nositelja (16–18% stanovništva) nalazi se na Maldivima.[35]

Danas se nalazi u populacijama koje žive u Africi, Americi i u Tharu-u u regiji Terai u Nepalu i Indiji.[36] Vjeruje se da objašnjava mnogo nižu učestalost bolesti i smrtnost od malarije,[37] uzimajući u obzir povijesnu sposobnost Tarusa da preživi u područjima s teškom zarazom malarijom, gdje drugi nisu mogli. Talasemije su posebno povezane s ljudima mediteranskog porijekla, Arapima (posebno Palestinci i ljudima palestinskog porijekla) i Azijatima.[38] Maldivi imaju najveću učestalost talasemije na svijetu sa stopom nositelja od 18% populacije. Procijenjena prevalencija je 16% kod ljudi sa Kipra, 1%[39] i Tajlanda, 3–8% u populacijama iz Bangladeša, Kine, Indije, Malezije i Pakistana. Talasemije se javljaju i kod potomaka ljudi iz mediteranskih zemalja (npr. Grčka, Italija, Španija i drugw), u Latinskoj Americi.

Procjene sugeriraju da je približno 1,5% globalne populacije (80 - 90 miliona ljudi) nositelji β-talasemije.[40] Međutim, nedostaju tačni podaci o stopama nositelja u mnogim populacijama, posebno u svjetskim zemljama u razvoju za koja se zna ili se očekuje da će biti jako pogođena.[41][42] Zbog prevalencije bolesti u zemljama koje slabo poznaju talasemiju, pristup pravilnom liječenju i dijagnozi može biti otežan.[43] Iako postoje neke ustanove za dijagnostiku i liječenje u zemljama u razvoju, u većini slučajeva ih ne pružaju vladine službe, a dostupne su samo pacijentima koji im to mogu priuštiti. Općenito, siromašnije populacije imaju pristup ograničenim dijagnostičkim ustanovama zajedno sa transfuzijom krvi. U nekim zemljama u razvoju praktično ne postoje ustanove za dijagnozu ili liječenje talasemije.[43]

Etimologija i sinonim

[uredi | uredi izvor]

Riječ talasemija potiče iz grčkog θάλασσα –talasa = "more" i novolatinskog sufiksa –aemia(od grčkog (-αιμία – aimia, od haima (αἷμα) =krv). Skovano je jer je stanje nazvano "mediteranska anemija" prvoopisana kod ljudi etničkih grupa oko Mediterana. "Mediteranska anemija" preimenovana je talasmija major, nakon što se bolje shvatila njena genetička osnova. Riječ "talasemija" prvi put je korištena 1932.[34]:877[44]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c "What Are Thalassemias?". NHLBI. 3. 7. 2012. Arhivirano s originala, 26. 8. 2016. Pristupljeno 5. 9. 2016.
  2. ^ a b c d e f g "What Are the Signs and Symptoms of Thalassemias?". NHLBI. 3. 7. 2012. Arhivirano s originala, 16. 9. 2016. Pristupljeno 5. 9. 2016.
  3. ^ a b "What Causes Thalassemias?". NHLBI. 3. 7. 2012. Arhivirano s originala, 26. 8. 2016. Pristupljeno 5. 9. 2016.
  4. ^ "How Are Thalassemias Diagnosed?". NHLBI. 3. 7. 2012. Arhivirano s originala, 16. 9. 2016. Pristupljeno 5. 9. 2016.
  5. ^ "How Can Thalassemias Be Prevented?". NHLBI. 3. 7. 2012. Arhivirano s originala, 16. 9. 2016. Pristupljeno 5. 9. 2016.
  6. ^ a b c "How Are Thalassemias Treated?". NHLBI. 3. 7. 2012. Arhivirano s originala, 16. 9. 2016. Pristupljeno 5. 9. 2016.
  7. ^ "Iron Chelation". Pristupljeno 15. 7. 2020.
  8. ^ Shah, Sandip; Sheth, Radhika; Shah, Kamlesh; Patel, Kinnari (februar 2020). "Safety and effectiveness of thalidomide and hydroxyurea combination in β‐thalassaemia intermedia and major: a retrospective pilot study". British Journal of Haematology (jezik: engleski). 188 (3): e18–e21. doi:10.1111/bjh.16272. ISSN 0007-1048. PMID 31710694. S2CID 207940189.
  9. ^ Keikhaei, Bijan (2015). "Clinical and Haematological Effects of Hydroxyurea in β -Thalassemia Intermedia Patients". Journal of Clinical and Diagnostic Research. 9 (10): OM01-3. doi:10.7860/JCDR/2015/14807.6660. PMC 4625280. PMID 26557561.
  10. ^ Masera, Nicoletta; Tavecchia, Luisa; Capra, Marietta; Cazzaniga, Giovanni; Vimercati, Chiara; Pozzi, Lorena; Biondi, Andrea; Masera, Giuseppe (2010). "Optimal response to thalidomide in a patient with thalassaemia major resistant to conventional therapy". Blood Transfusion. 8 (1): 63–5. doi:10.2450/2009.0102-09. ISSN 1723-2007. PMC 2809513. PMID 20104280.
  11. ^ Global Burden of Disease Study 2013, Collaborators (22. 8. 2015). "Global, regional, and national incidence, prevalence, and years lived with disability for 301 acute and chronic diseases and injuries in 188 countries, 1990–2013: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2013". Lancet. 386 (9995): 743–800. doi:10.1016/s0140-6736(15)60692-4. PMC 4561509. PMID 26063472.
  12. ^ Clin. Methods in Ped (jezik: engleski). Jaypee Brothers Publishers. 2005. str. 21. ISBN 9788171798087.[mrtav link]
  13. ^ GBD 2015 Mortality and Causes of Death, Collaborators. (8. 10. 2016). "Global, regional, and national life expectancy, all-cause mortality, and cause-specific mortality for 249 causes of death, 1980–2015: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2015". Lancet. 388 (10053): 1459–1544. doi:10.1016/s0140-6736(16)31012-1. PMC 5388903. PMID 27733281.
  14. ^ a b GBD 2013 Mortality and Causes of Death, Collaborators (17. 12. 2014). "Global, regional, and national age-sex specific all-cause and cause-specific mortality for 240 causes of death, 1990–2013: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2013". Lancet. 385 (9963): 117–71. doi:10.1016/S0140-6736(14)61682-2. hdl:11655/15525. PMC 4340604. PMID 25530442.
  15. ^ Weatherall, D. J. (2015). "The Thalassemias: Disorders of Globin Synthesis". Williams Hematology (9e izd.). McGraw Hill Professional. str. 725. ISBN 9780071833011.
  16. ^ Cianciulli P (oktobar 2008). "Treatment of iron overload in thalassemia". Pediatr Endocrinol Rev. 6 (Suppl 1): 208–13. PMID 19337180.
  17. ^ "Thalassemia – Symptoms and causes". Arhivirano s originala, 20. 11. 2016. Pristupljeno 4. 4. 2017.
  18. ^ Vogiatzi, Maria G; Macklin, Eric A; Fung, Ellen B; Cheung, Angela M; Vichinsky, Elliot; Olivieri, Nancy; Kirby, Melanie; Kwiatkowski, Janet L; Cunningham, Melody; Holm, Ingrid A; Lane, Joseph; Schneider, Robert; Fleisher, Martin; Grady, Robert W; Peterson, Charles C; Giardina, Patricia J (mart 2009). "Bone Disease in Thalassemia: A Frequent and Still Unresolved Problem". Journal of Bone and Mineral Research. 24 (3): 543–557. doi:10.1359/jbmr.080505. ISSN 0884-0431. PMC 3276604. PMID 18505376.
  19. ^ "Symptoms and causes – Enlarged spleen (splenomegaly) – Mayo Clinic". www.mayoclinic.org (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 19. 11. 2016. Pristupljeno 2. 2. 2017.
  20. ^ Soliman, Ashraf T; Kalra, Sanjay; De Sanctis, Vincenzo (1. 11. 2014). "Anemia and growth". Indian Journal of Endocrinology and Metabolism (jezik: engleski). 18 (7): S1–5. doi:10.4103/2230-8210.145038. PMC 4266864. PMID 25538873.
  21. ^ "Thalassemia Complications". Thalassemia. Open Publishing. Arhivirano s originala, 3. 10. 2011. Pristupljeno 27. 9. 2011.
  22. ^ Wambua S; Mwangi, Tabitha W.; Kortok, Moses; Uyoga, Sophie M.; Macharia, Alex W.; Mwacharo, Jedidah K.; Weatherall, David J.; Snow, Robert W.; Marsh, Kevin; Williams, Thomas N. (maj 2006). "The Effect of α +-Thalassaemia on the Incidence of Malaria and Other Diseases in Children Living on the Coast of Kenya". PLOS Medicine. 3 (5): e158. doi:10.1371/journal.pmed.0030158. PMC 1435778. PMID 16605300.
  23. ^ Tassiopoulos S; Deftereos, Spyros; Konstantopoulos, Kostas; Farmakis, Dimitris; Tsironi, Maria; Kyriakidis, Michalis; Aessopos, Athanassios (2005). "Does heterozygous beta-thalassemia confer a protection against coronary artery disease?". Annals of the New York Academy of Sciences. 1054: 467–70. doi:10.1196/annals.1345.068. PMID 16339699. S2CID 71993591.
  24. ^ OMIM: Hemoglobin—alfaa lokus 1; HBA1 -141800
  25. ^ OMIM: Hemoglobin—alfa lokus 2; HBA2 -141850
  26. ^ a b Galanello, Renzo; Cao, Antonio (5. 1. 2011). "Alpha-thalassemia". Genetics in Medicine. 13 (2): 83–88. doi:10.1097/GIM.0b013e3181fcb468. ISSN 1098-3600. PMID 21381239.
  27. ^ "The Basics of Anemia". WebMD (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 5. 2019.
  28. ^ OMIM: 141900 Hemoglobin — Beta locus; HBB - 141900
  29. ^ "How Are Thalassemias Diagnosed? – NHLBI, NIH". www.nhlbi.nih.gov (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 28. 7. 2017. Pristupljeno 6. 9. 2017.
  30. ^ https://play.google.com/store/apps/details?id=com.gmail.sarahtinmaswala.challenge[mrtav link]
  31. ^ Šablon:Emedicine
  32. ^ Burdick CO; Ntaios, G.; Rathod, D. (mart 2009). "Separating thalassemia trait and iron deficiency by simple inspection". Am. J. Clin. Pathol. 131 (3): 444, author reply 445. doi:10.1309/AJCPC09VRAXEASMH. PMID 19228649. Arhivirano s originala, 22. 9. 2014.
  33. ^ Harrison's Principles of Internal Medicine (17th izd.). McGraw-Hill medical. septembar 2008. str. 776. ISBN 978-0-07-164114-2.
  34. ^ a b John P. Greer JP, Arber DA, Glader B, et al. Wintrobe's Clinical Hematology 2013. ISBN 9781451172683
  35. ^ Waheed, Fazeela; Fishter, Colleen; Awofeso, AwoNiyi; Stanley, David (juli 2016). "Carrier screening for beta-thalassemia in the Maldives: perceptions of parents of affected children who did not take part in screening and its consequences". Journal of Community Genetics. 7 (3): 243–253. doi:10.1007/s12687-016-0273-5. PMC 4960032. PMID 27393346.
  36. ^ Modiano, G.; Morpurgo, G; Terrenato, L; Novelletto, A; Di Rienzo, A; Colombo, B; Purpura, M; Mariani, M; et al. (1991). "Protection against malaria morbidity: Near-fixation of the α-thalassemia gene in a Nepalese population". American Journal of Human Genetics. 48 (2): 390–7. PMC 1683029. PMID 1990845.
  37. ^ Terrenato, L; Shrestha, S; Dixit, KA; Luzzatto, L; Modiano, G; Morpurgo, G; Arese, P (februar 1988). "Decreased malaria morbidity in the Tharu people compared to sympatric populations in Nepal". Annals of Tropical Medicine and Parasitology. 82 (1): 1–11. doi:10.1080/00034983.1988.11812202. PMID 3041928.
  38. ^ E. Goljan, Pathology, 2nd ed. Mosby Elsevier, Rapid Review Series|date=June 2013}}
  39. ^ "Thalassemia" (jezik: tajlandski). Department of Medical Sciences. septembar 2011. Arhivirano s originala, 25. 9. 2011.
  40. ^ Galanello, Renzo; Origa, Raffaella (2010). "Beta-thalassemia". Orphanet Journal of Rare Diseases. 5 (1): 11. doi:10.1186/1750-1172-5-11. PMC 2893117. PMID 20492708.
  41. ^ Galanello, Renzo; Origa, Raffaella (2010). "Beta-thalassemia". Orphanet Journal of Rare Diseases. 5 (1): 11. doi:10.1186/1750-1172-5-11. PMC 2893117. PMID 20492708.
  42. ^ Vichinsky, Elliott P. (1. 11. 2005). "Changing Patterns of Thalassemia Worldwide". Annals of the New York Academy of Sciences. 1054 (1): 18–24. Bibcode:2005NYASA1054...18V. doi:10.1196/annals.1345.003. ISSN 1749-6632. PMID 16339647. S2CID 26329509.
  43. ^ a b WEATHERALL, DAVID J. (novembar 2005). "Keynote Address: The Challenge of Thalassemia for the Developing Countries". Annals of the New York Academy of Sciences. 1054 (1): 11–17. Bibcode:2005NYASA1054...11W. doi:10.1196/annals.1345.002. PMID 16339646. S2CID 45770891.
  44. ^ Whipple GH, Bradford WI. Am J Dis Child 1932;44:336

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Bolesti krvnih ćelija