Tipografija

Tipografija se bavi izborom i organizacijom oblika slova i drugih grafičkih karakteristika štampane strane. Ona se bavi svim pitanjima koja utiču na izgled strane i doprinose efikasnosti štampane poruke: oblikom i veličinom slova, znacima interpunkcije, dijakritičkim znacima i specijalnim simbolima; razmakom između slova i riječi; razmicanjem redova; dužinom redova; veličinom margina; količinom i mjestom ilustracija; izborom naslova i podnaslova; korištenjem boje i svim ostalim pitanjima prostorne organizacije ili "konfiguracije". Pored toga, tipografi treba da se interesuju i za stvari kao što su vrsta štamparske boje, izbor papira i način štampanja.

Tipografijom se bave slogoslagači, tipografi, kompozitori, grafičari, art dizajneri kao i pisarski radnici. Sve do digitalnog doba tipografija je bila vrsta posebnog zanimanja. Digitalizacija je toliko unaprijedila tipografiju da je sada s lakoćom koriste kako nove generacije dizajnera tako i laici.

Etimologija

Riječ tipografija potiče od grčkih riječi τύπος(tipos) = tip, forma i γραφή(grafi) = pisanje. Tipografija svoje korijene ima u prvim izbušotinama i kalupima (matice za odlivke) koji su se koristile za pravljenje pečata i valuta u stara vremena. Tipografija sa pokretnim metalnim modulom pojavila se u 13. stoljeću u Koreji, i razvila se opet sredinom 15. vijeka sa razvojem specijalizovane tehnike za izlivanje i kombinovanje jeftinih kopija od slovnih izbušotina tražene u velikim količinama za štampanje velikog broja kopija teksta.

Rasprostranjenost

U savremenoj upotrebi korištenje i učenje tipografije je veoma široko rasprostranjeno pokrivajući sve aspekte dizajniranja, raspoređivanja slova ubrajajući izgled slova, rukopisa i kaliografiju; zapise i arhitektonska slova; postere i druge velike skale slova kao što su signali i bilbordi; poslovna komunikacija; reklame; logotipovi; izgled; kinetička tipografija u filmovima i na televiziji i kao komponenta industrijskog dizajna na kućnim aparatima, satovima itd. Od digitalizacije tipografski rang aplikacija je postao sve više prisutan, pojavljuje se na web stranicama, LCD monitorima mobilnih telefona i videoigrama. Sveprisutnost slova naveo je tipografe da skuju izraz "Slova su svuda oko nas".

Tekstualna tipografija

U tradicionalnoj tipografiji tekst se stvara tako da bude čitljiv, koherentan i vizuelno zadovoljavajuća cjelina koja funkcioniše "nevidljivo" bez svijesti čitalaca. Čak je i distribucija sa minimalnim greškama usmjerena na jasnoću i transparentnost produkcije. Izbor fonta je možda primarni aspekt tipografskog teksta, bilo duhovni, naučni, edukativni, naučno fantastični, religiozni ili komercijalni svi oni imaju različite karaktere i zahtjeve. Naprimjer, za historijski materijal ustanovljeni tekst, izgled slova je često biran prema šemi historijskog roda zahtjevajući dug proces dok se taj tekst ozvaniči, sa znatnim preklapanjem između historijskih perioda.

Tipografija je oblikovana ortografijom i lingvistikom; strukturom riječi, čestom upotrebom riječi, morfološkom i fonološkom strukturom i lingvističkom sintaksom. Tipografija je također predmet nekih kulturnih konvencija. Naprimjer, u Francuskoj je uobičajno da se ostavi prazno mjesto prije dvotačke (:) ili tačke zareza (;) u rečenici, dok u Velikoj Britaniji ili Bosni i Hercegovini to nije slučaj.

Čitljivost i čitkost

Ova dva termina se često mješaju. Termin čitljivost se najčešće i najpravilnije koristi da opiše lakoću sa kojom je pisan jezik čitan i razumljiv, podrazumijeva teškoću jezika samog po sebi, a ne njegovog izgleda. To je više psiholingvistička nego tipografska tema. Faktori koji utiču na čitljivost uključuju rečeničnu dužinu, dužinu riječi kao i učestalost neuobičajenih riječi. Kao suprotnost, čitkost opisuje kako lahko i ugodno kucan tekst može biti čitan. To nije povezano sa sadržajem ili jezikom, već je povezano sa veličinom i izgledom pisanog i prikazanog teksta.

Studije o čitkosti su ispitale širok raspon faktora uključujući veličinu slova, izgled (npr. kurziv ili neitalik...), dužinu redova, razmicanje redova, kontrast boja. Ova istraživanja su objavljena krajem 19. vijeka, najzanimljivije otkriće je bilo to što je proces čitanja naročito robustan (snažan) i da su se značajne razlike teško mogle naći. Tako da je ovo istraživanje (upoređivanje razlika u načinu kucanja teksta) propao. Ironično je to što je moda za istaživanjem čitkoće teksta bila završena do vremena kada su se desile revolucionarne promjene u štampanju i prikazivanju teksta (laser i računarski ekrani) koje su tek sada stvarno interesantne.

Čitkost se obično mjeri kroz brzinu čitanja i razumjevanja izvora koji se koriste za efikasnost (brzopleto i neoprezno čitanje). Naprimjer, Miles Tinker koji je izdao veliki broj studija od 1930. do 1960. godine koristi tekstove za brzinu čitanja koji zahtjevaju da ispitanici otkriju nepodesne riječi kao filter efikasnosti.

Ovih dana, istraživanja čitkosti teže da se ograniče na kritične teme ili na testiranje rješenja specifičnih dizajna (npr. kada novi izgled slova bude izmišljen). Primjeri kritičkih tema uključuju: izgled slova (nazvan font) za ljude koji imaju problema sa vidom kao i izgled slova za znakove koji će biti postavljeni na autoputu ili ostali uslovi gdje bi baš čitkost pravilo razliku.

Veliki broj literature koja se bavi istraživanjima čitkosti je neteoretična, različiti faktori su bili ispitivani samostalno ili u kombinaciji (neizbježno je to da su različiti faktori međuzavisni), ali mnogi testovi su stvoreni u odsustvu modela čitanja ili vizuelne percepcije. Neki tipografi vjeruju da je u svijetu oblik slova, riječi pri čitanju jako bitan i da je prepoznavanje slovo po slovo (ponekad poznato kao paralelno prepoznavanje slova) pogrešno, manje važno ili to nije cijela slika.

Neka zajedno usvojena istraživanja čitkosti podrazumijevaju da: tekst koji je pisan malim slovima čitkiji nego tekst pisan velikim slovima, pretpostavlja se da je to zbog toga sto je struktura i oblik malih slova distinktivnija. Regularna (roman) slova su više čitka nego italik, kontrast se također pokazao kao važan, crna slova na žutoj ili krem pozadini su se pokazala kao najefikasnija. Pozitivna slika (crno na bijelo) jeste lakša za čitanje nego negativna ili obrnuta (bijelo na crno); gornji dijelovi slova su snažniji dijelovi nego donji dijelovi u procesu prepoznavanja; čitkost je ugrožena mjestom slova (prostorom za slova), mjesta za riječi ima ili suviše malo ili postoji veliki prostor. Vertikalni prostor odvaja linije teksta, olakšavajući oku da napravi razliku od prve do druge linije ili prijedhodne. Siromašni (loše dizajnirani) fontovi ili oni koji su suviše zbijeni ili odvojeni mogu također rezultirati lošom urednošću teksta tj. čitkošću.

Novine i časopisi

Tipografija je element svih štampanih materijala. Naslovi u novinama su najčešće napisani velikim slovima da bi privukli pažnju čitalaca. Na primer USA Today koristi zadebljana, šarena slova i moderan stil i to sve kroz različite fontove, boje i veličine slova, a ime novina smješteno je na šarenoj pozadini. Kao suprotnost imamo New York Times koji koristi tradicionalniji pristup sa manje boja i manje varijacija u fontu.

Generalno svaki časopis ili dnevne novine standardizovale su se na malu kolekciju fontova da bi se čitaoci lakše "kretali" kroz sadržaj, da bi imali osjećaj familijarnosti ili da bi stvorili dramatičan efekat. Neki izdavači kao The Guardian i The Economist imaju komisiju slovnih dizajnera i specijalizovanih tipografa koji dizajniraju izgled slova.

Ispoljavanje tipografije

Tipografija je snažan element u grafičkom dizajnu, gdje je manja briga oko čitljivosti već je potencijal usmjeren na korištenje slova u umjetničke svrhe. Slova su kombinovana sa grafičkim elementima i slikama formirajući odnos dijaloga između riječi i slika. Boja i veličina slova kao elementi mnogo više ovdje preovladavaju nego u tekstualnoj tipografiji. Boja se koristi za emocionalne efekte u cilju prenošenja tona i prirode datog subjekta stvari. Kao što smo već ranije spomenuli, tipografija je svuda oko nas: na posterima, omotima knjiga, bilbordima, kutijama proizvoda, grafiti na zidovima, zatim na promotivnim materijalima, u filmovima, na monitorima kompjutera, mobilnih telefona. Ovo sve nam govori koliko je tipografija važan element svakodnevnog života iako ponekad toga nismo svjesni.

Reklame

Tipografija je već mnogo vremena vitalan dio promotivnog materijala i reklama. Dizajneri često koriste tipografiju da bi dočarali temu ili raspoloženje u reklami. Primijetili ste kako često koriste zadebljana, velika slova da bi saopćili određenu poruku potrošačima. Slova se često koriste da bi privukla pažnju na određenu reklamu, u kombinaciji sa bojom, oblikom i slikom. Danas tipografija u reklami može da se odrazi i kao brend te kompanije. Fontovi se koriste da bi saopćili različite poruke gledaocima, klasičan font služi za snažan karakter, dok se moderniji fontovi koriste za čistiji i prirodniji izgled. Zadebljana slova služe za davanje izjava i privlačenje pažnje.

Tipografske mjere

Tipografi su donijeli nove termine za opisivanje mnogih aspekata typeface-a i tipografije. Neke riječi se primjenjuju samo na podskup skripti. Serifi, naprimjer, su čisto dekorativna karakteristika typeface-a korišteni za evropske skripte, dok se glifovi koriste u arapskom i istočnoazijskim skriptama. Zbog toga što je mnoštvo typeface-a kreirano kroz vijekove, oni su kategorisani prema njihovom izgledu. Na najvišem nivou se razlikuje serif, sans-serif, skipta, gotski, displej, monospace i simbol typeface. Prvi evropski fontovi bili su gotski, zatim serif, pa sans-serif, a onda i ostali tipovi.

Proučavanje tipografije je veoma rašireno, pokrivajući sve aspekte dizajna slova i primjena, uključujući štampu, rukopis i kaliografiju, arhitektonska slova, grafite, dizajn postera i bilborda, reklama, televizije itd. U tradicionalnoj tipografiji, tekst je oslikan tako da stvori čitljivu, koherentnu i vizuelno zadovoljavajuću cijelinu. Izbor fonta je možda glavni aspekt tipografije.