Transfekcija (lat. od transire - trans = preći preko, s druge strane + infȉcere = otrovati, okužiti) je proces namjenskog uvođenje nukleinskih kiselina u ćelije. Termin se često koristi za nevirusne metode u eukariotskim ćelijama. Može se odnositi i na druge metode i vrste ćelija, iako drugi termini imaju prednost.
Transformacija se češće koristi za opisivanje nevirusnog transfera DNK u bakterije i neživotinjske eukariotske ćelije, uključujući biljne ćelije. U postupcima sa životinjskim ćelijama, za transfekciju je preferirani termin je transformacija, koji se također odnosi na napredovanje stadija kancerogeneze u ovim ćelijama. Transdukcija se često koristi za opisivanje virusnog posredovanja u DNK tranfekciji.[1][2]
Genetički materijal (kao DNK plazmid ili iRNK konstrukti) ili čak proteini kao antitijela također se mogu unositi transfekcijom.
Transfekcija životinjskih ćelijas obično podrazumijeva otvaranje prolazne pore ili "rupe" u ćelijskoj membrani da dozvoli uzimanje materijala. Transfekcija se može izvršiti i pomoću kalcij fosfata, primjenom elektroporacije, mobilnim istiskivanjem ili miješanjem akationskih lipida sa materijalom za proizvodnju liposoma, koji je osigurač za ćelijske membrane i pasivnnog transporta unutra. Transfekcija može rezultirati neočekivanim morfološkim promjenama i abnormalnostima ciljanih ćelija.
Značenje izraza je evoluirao. Originalna značenje transfekcije bilo "infekcijska transformacija", odnosno, uvođenje DNK (ili RNK) iz prokariota – zarazom ćelije virusom ili bakteriofagom, što je izazvalo infekciju. Pojam transformacija je imao još smisla u biologiji životinjskih ćelija (genetičke promjene omogućava dugoročna propagacija u kulturi, odnosno stticanje svojstava tipičnih za ćelije raka). Terminu transfekcija, za životinjske ćelije, odgovara sadašnje značenje promjene ćelijskih svojstva uzrokovanih uvođenjem DNK.
Postoji više tipova transfekcije, koji se obično dijele u dvije velike skupine: