Ficalhoa

Ficalhoa
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Ericales
Porodica:Sladeniaceae
Rod:Ficalhoa
Hiern
Vrsta:F. laurifolia
Dvojno ime
Ficalhoa laurifolia
Hiern
Baze podataka

Ficalhoa, monotipski biljni rod iz porodice Sladeniaceae, dio reda vrjesolike.[1] Rod Ficalhoa je raširen u DR Kongu, Ugandi, Ruandi, Tanzaniji, Zambiji i Angoli. Jedina vrsta je Ficalhoa laurifolia, zimzeleno stablo koje naraste do 36 metara visine, krošnja mu je razgranata a kora gruba.

Narodni nazivi:

[uredi | uredi kôd]

Rukiga: Mumaga, muvumaga.[2]

Ekologija:

[uredi | uredi kôd]

Drvo iz porodice Sladeniaceae koje se nalazi po gorskim prašumama i riječnim šumama u Tanzaniji, Zairu i južno do Angole. U Ugandi ga ima u planinskim područjima neprohodnih šuma nacionalnog parka Bwindi Impenetrable (Bwindi) i na zapadnim padinama planina Ruwenzori u okrugu Bundibugyo. Poput Maesopsis eminii, naseljava i planinske šumovite travnjake, šumske rubove i čistine, ponekad i na obradivom zemljištu gdje je šuma iskrčena.[2]

Koristi:

[uredi | uredi kôd]

Drva za ogrijev, drveni ugljen, drvena građa.[2]

Opći opis:

[uredi | uredi kôd]

Malo do srednje zimzeleno drvo 6-24 m, deblo ravno i cilindrično, mnogo grana pod pravim kutom, zakrivljenih prema gore, najmanje grane viseće, često sa žutim dlakama. Kora: u mladosti glatka, postaje hrapava i ispucala. Puno bijelog lateksa ako se izreže. Listovi: pomalo kožasti, dugi ovalni, 7-12 cm, vrh dug zašiljen, rubovi s tupim zupcima, baza malo zaobljena na kratku peteljku, dolje s nekoliko dlačica na žilama. Cvjetovi: žuto-bijelo-zeleni, vrlo mali, u malim razgranatim glavicama pored listova, obično po 2 zajedno, svi dosta dlakavi. Plod: drvenasta poluloptasta čahura, samo 3 mm, otvara se u 5 dijelova i oslobađa mnogo sitnih krilatih sjemenki.[2]

Uzgoj

[uredi | uredi kôd]

Razmnožavanje:

[uredi | uredi kôd]

Sadnice, divlje biljke.[2]

Sjeme:

[uredi | uredi kôd]

Može se prikupiti iz zrelih kapsula u neprohodnim (Bwindi) Šumama. Skladištenje sjemena: čuvati u zatvorenim posudama na hladnom mjestu.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Kew, pristupljeno 6. lipnja 2024.
  2. a b c d e f World Agroforestry, Ficalhoa laurifolia, pristupljeno 6. lipnja 2024.