Hrvatske željeznice | ||
---|---|---|
Vrsta | javno | |
Osnovana | 1991. | |
Osnivač(i) | Republika Hrvatska | |
Sjedište | Zagreb, Hrvatska | |
Pokriveno područje | Republika Hrvatska | |
Usluge | željeznički promet | |
Vlasnik | Republika Hrvatska | |
Web stranica | HŽ Infrastruktura HŽ Cargo HŽ Putnički prijevoz |
Hrvatske željeznice (HŽ) su skup javno prometnih tvrtki koje upravljaju željezničkom infrastrukturom te putničkim i teretnim prijevozom u Hrvatskoj.
Do 1. studenog 2012. Hrvatske željeznice su bile jedna tvrtka, kad se dijele na tri zasebne i samostalne tvrtke:
Hrvatske željeznice su osnovane 1990. iz bivše JŽ ("Jugoslavenske željeznice") Zagrebačke Divizije. Vozni park je inicijalno bio onaj zatečen u vrijeme raspada Jugoslavije. S vremenom je moderniziran, a trenutačno se vrši daljnja modernizacija.
Prva željeznička dionica na području današnje Republike Hrvatske sagrađena je 1860. godine u Međimurju: željeznička pruga iz mađarske Nagykanizse preko Čakovca i Kotoribe vodila je dalje prema Pragerskom u Sloveniji. Vrijedi napomenuti da je ta pruga - premda je samo manji njen dio prolazio preko hrvatskog područja (Međimurje je u vrijeme izgradnje pruge bilo dio Hrvatske, da bi u siječnju 1861. godine odlukom Beča bilo priključeno Ugarskoj) izgrađena svega 35 godina nakon prve europske željezničke pruge, koja je 1825. godine bila uspostavljena između gradova Stockton i Darlington u Engleskoj.[1] Pruge koje su povezivale Rijeku, najznačajniju luku na području Hrvatske, s Trstom (te dalje s Bečom), te sa Zagrebom (i dalje s Budimpeštom) puštene su u promet 1873. godine.[2]
U Hrvatskoj građevinska duljina mreže željezničkih pruga iznosi 2617 km. Od toga je 2341 km jednokolosiječnih pruga te 276 km dvokolosiječnih pruga. Elektrificirano je 1013 km željezničkih pruga, od toga: 1010 km izmjeničnim sustavom električne vuče od 25 kV, 50 Hz (AC), te 3 km istosmjernim sustavom 3 kV (DC) (Šapjane – DG). [3]
Trenutno najveća dozvoljena brzina na dijelovima mreže je 160 km/h.
U sklopu Europske željezničke politike nastoji se standardizirati željeznička mreža i svi prateći uređaji i vozila. Tako će biti potrebno, a već se i planira, u okviru projekta Europskog sustava upravljanja željezničkim prometom (ERTMS) i uvođenje Europskog sustava vođenja vlakova ETCS (European Train Control System), kao i digitalnog radiokomunikacijskog željezničkog sustava Global System for Mobile Communications - Railway(GSM-R), ako se želi omogućiti interoperabilnost i na našim prugama, a to je uvjet za paneuropske koridore.
Hrvatske željeznice imaju u svom sastavu tri paneuropska koridora: ogranak Koridora X i ogranke b i c koridora V.
Koridor X je najvažnija željeznička pruga u Hrvatskoj. Kao glavni i najprometniji hrvatski željeznički magistralni pravac, elektrificiran je i pripremljen za maksimalnu brzinu od 160 km/h (teoretski i do 200 km/h, kad bi se signalizacija prilagodila ovakvim brzinama). Također, veći dio je dvokolosiječna pruga, tehnički osposobljena za dvostrani dvosmjerni promet. Ovaj koridor povezuje Republike Sloveniju i Srbiju. Teretni promet je vrlo intenzivan, a putnički je umjeren, ali poprilično gust. Najvažnija čvorišta su ovog koridora su Zagreb i Vinkovci.
Čvorovi prema koridorskim prugama:
Odvojci prema lokalnim prugama:
Republika Mađarska – Botovo – Koprivnica – Dugo Selo – Zagreb – Karlovac – Rijeka
Do 2013. posebnost ovoga koridora je bio dvostruki električni napon. Od Rijeke do Moravica u upotrebi je bio napon kontaktne mreže od 3 kV za električnu vuču. Na cijelom ostalom koridoru u upotrebi je napon od 25 kV, koji je inače normiran napon u cijeloj Hrvatskoj.
Projekt reelektrifikacije odnosno izmjene sustava električne vuče od Rijeke do Moravica je završen 23. listopada 2013.,[4] čime cijeli sustav ima jedinstven napon od 25 kV.
Republika Mađarska – Beli Manastir – Osijek – Đakovo – Strizivojna-Vrpolje – Slavonski Šamac – Bosna i Hercegovina – Luka Ploče
Uskoro očekivana maksimalna brzina od 160 km/h. Koridor je elektrificiran od kolodvora Strizivojna-Vrpolje do kolodvora Slavonski Šamac i od granice s BiH kod Metkovića do Luke Ploče. Elektrifikacija od Belog Manastira do Strizivojne-Vrpolje je u planu. Ovaj koridor bi trebao postati važna transportna magistrala za teretni promet.
Prije Domovinskog rata pruga Vinkovci – Osijek je bila najvažnija sporedna linija u cijeloj državi. Imala je najviše prometa i donosila je profit. Nakon 16 godina završena je i njezina obnova, pa je pruga 2009. godine ponovno puštena u promet. Tom prugom povezana su dva najvažnija slavonska grada – Osijek i Vinkovci, a vožnja vlakom na toj relaciji traje otprilike 30 minuta. Pruga je napravljena za maksimalnu brzinu od 120 km/h, iz sigurnosnih razloga se brzina ograničava na maksimalno 80 km/h.
Hrvatske željeznice ne posjeduju niti jednu trasu koja bi službeno podržavala brzine veće od 200 km/h, što se smatra granicom željeznice velike brzine. Koridor 10 ima Vmax od 160 km/h, što je nekada smatrano granicom željeznice velike brzine. Postoje planovi za novu nizinsku prugu Zagreb – Rijeka, koja bi imala dionice preko 200 km/h (po nekim planovima i 250 km/h). Koridor 10 je moguće minimalnim zahvatima prilagoditi za veće brzine (sama pruga je prilagođena, ali signalni sustav bi morao biti izmijenjen). Kontaktna mreža bi također trebala minimalne zahvate za 200 km/h.
Dugoročno su planirani sljedeći zahvati:
U inventarnom parku Hrvatskih željeznica nalazi se više vrsta putničkih i teretnih vagona.
HŽ je često kritiziran zbog kašnjenja vlakova.[5] Vlakovi između Koprivnice i Zagreba su u 2018. godini prosječno kasnili 15 minuta, a u 2019. g. 20-25 minuta.[6] U određenim slučajevima, putnici imaju pravo na naknadu za kašnjenje.[7]
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Vlakovi u Hrvatskoj | |
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Željeznički promet u Hrvatskoj |