Johannes Frischauf (Beč, 7. rujna 1837. − Graz, 7. siječnja 1924.), austrijski matematičar, geodet i alpinist, popularizator astronomije, biologije, turizma i planinarstva
Frischauf se najviše bavio kartografijom. U raspravi Beiträge zur Geschichte und Construction der Karten-projectionen objavljenoj u Grazu 1891. godine povezuje Tissotovu konusnu projekciju s Lambertovom konformnom, a čitava rasprava posvećena je J. H. Lambertu. Godine 1905. objavljuje u Leipzigu Die Abbildungslehre und deren Anwendung auf Kartographie und Geodäsie, u kojem poopćuje kartografsku projekciju kao preslikavanje s kugline plohe u ravninu, na općenitije preslikavanje. U tom djelu Frischauf se, između ostalog, bavi svojstvima afinog preslikavanja, preslikavanjem jedne plohe na drugu, ekvivalentnim i konformnim preslikavanjima, poliedarskom projekcijom, primjenama teorije preslikavanja u višoj geodeziji, izborom projekcije, poviješću teorije preslikavanja i Zemljinim matematičkim oblikom.
Godine 1913. objavljuje u Stuttgartu udžbenik Die mathematischen Grundlagen der Landesaufnahme und Kartographie des Erdsphäroids. U uvodu toga udžbenika napisao je da se geodezijom i kartografijom bavi još od doba svojeg studiranja, te posebno ističe da je imao sreću slušati predavanja dr. Josefa Herra na Visokoj tehničkoj školi u Beču o praktičnoj geometriji, sfernoj astronomiji i višoj geodeziji. U tom udžbeniku Firschauf obrađuje Zemljin elipsoid, sfernu trigonometriju, osnove više geodezije, afinitet i preslikavanje ploha, preslikavanje sferoida na plohu kugle, primjenu konformnih projekcija na rješavanje geodetskih problema, preslikavanje sfere u ravninu, trigonometrijsko određivanje visina, povijest sferoidne geometrije i teorije preslikavanja, te vezu između državne izmjere i kartografije.
Godine 1919. objavljuje knjigu "Beiträge zur Landesaufnahme und Kartographie des Erdsphäroids" na 200 stranica kao dopunu svojem udžbeniku iz 1913. Između ostalog, u tom djelu bavi se i pseudocilindričnim projekcijama te predlaže neke nove. Frischauf je bio osvjedočeni prijatelj Hrvata i Slovenaca, pa je u vezi s time bio i osnivač, savjetnik ili suradnik mnogih njihovih udruženja i društava. Primjerice, u svojstvu počasnoga gosta bio je nazočan na otvorenju suvremenoga Sveučilišta u Zagrebu 1874. godine. Sudjelovao je na osnivačkoj skupštini Hrvatskoga sokola i osnutku Hrvatskoga liječničkog zbora.
Od 1868. godine sustavno je obilazio i opisivao planine u Hrvatskoj i Crnoj Gori i slovenske Alpe, posebno Kamniško-Savinjske Alpe. Brinuo se za postavljanje planinarskih domova u Savinjskim Alpama, gdje je postavio tri takva doma. U Kamniško-Savinjskim Alpama istražio je i markirao mnogo planinarskih putova, odredio velik broj visina i o tome pisao opširne članke. Godine 1893. Slovensko planinarsko društvo proglasilo ga je počasnim članom. Po njemu se zove planinarski dom na Okrešlju. U povodu obilježavanja stote obljetnice ogranka Savinjske doline Slovenskog alpskog društva, Alpsko društvo iz Celja podiglo je u Logarskoj dolini spomenik Franu Kocbeku i Johannesu Frischaufu, dvojici s nemjerljivim zaslugama za razvoj planinarstva i alpinizma u Kamniškim i Savinjskim Alpama. Spomenik je 1993. na prigodnoj svečanosti otkrio predsjednik Republike Slovenije.
U proljeće 1874. pri usponu na Klek sastaje se J. Frischauf s Vladimirom Mažuranićem i Budom Budosavljevićem te ih potiče na osnivanje hrvatskoga planinarskog društva. Frischauf je prošao pješice cijeli put od Rijeke do Crikvenice i Selca, te u detalje opisao ljepote krajolika, morskih uvala i plaža, blizinu golemih šuma Gorskog kotara, odnosno predio u kojemu se struje morskoga zraka miješaju s planinskim zrakom, što je onodobna medicina uvelike vrednovala kao mjesto za oporavak i liječenje. Frischauf je 1891. godine izdao prvi vodič na njemačkom jeziku o Crikvenici, pod imenom Das klimatische Kurort und Seebad Crikvenica (Klimatsko lječilište i morsko kupalište Crikvenica).