Kulturno dodvoravanje

Kulturno dodvoravanje (eng. cultural cringe) u društvenim znanostima i socijalnoj antropologiji predstavlja vrstu unutrašnjeg kompleksa niže vrijednosti, koji prouzrokuje da narod u nekoj zemlji odbaci svoju kulturu, smatrajući ju slabijom ili lošijom od kultura u nekim drugim zemljama.

Kulturno dodvoravanje je blisko srodno s kolonijalnim mentalitetom, iako nisu istovjetni, a obično je povezan s antiintelektualističkim stavom prema misliocima, znanstvenicima i umjetnicima koji potječu iz neke postkolonijalne nacije ili nacije koja je nedavno ostvarila nezavisnost.

Kod pojedinca se očituje u obliku kulturnog udaljavanja ili otuđivanja. U mnogim slučajevima, kulturno dodvoravanje se očituje kada pripadnik nekog naroda otvoreno iznese optužbe o kompleksu inferiornosti, i kasnije potvrđuje vrednote svoje nacionalne kulture.

Podrijetlo

[uredi | uredi kôd]

Australski pisac Henry Lawson je 1894. godine u predgovoru svoje knjige Short Stories in Prose and Verse (hrv. „Kratke priče u prozi i stihovima”) napisao:[1]

„Australski pisci su priznati tek kada dobiju »uho Londona«, a sve do tada priznaje ih se samo kao imitatore poznatih engleskih i američkih autora; i čim pokažu da se probijaju, daju im se nadimci »australski Southey«, »australski Burns«, »australski Bret Harte«, ili, u zadnje vrijeme, »australski Kipling«. Bez obzira na njihovu originalnost, oni su na samom početku svojeg stvaranja već obilježeni kao plagijatori, i to od svojih zemljaka, gdje im oni bez ikakve zle namjere žele dati pohvalu i poticaj u radu, ali time daju okrutnu i skoro neoporavljivu ranu. Ali opazite! Čim se neki južnjački pisac vrati nazad u domovinu nakon što je dobio priznanje u Engleskoj, on je »taj-i-taj, vrlo poznati australski autor čiji je rad nedavno privukao mnogo pažnje u Londonu«; i ovu vjest o njemu prvo čujemo preko telegrafa, iako je on svoja najbolja dijela pisao u Australiji u zadnjih deset godina.”

Lawson u ovom izvadku piše o svom gorkom iskustvu, dovoljni dokaz o migreni psihološkog služanjstva, kulturne anksioznosti i ukorijenjenog okrutnosti okruženja, koja je kasnije dobila ime kulturno dodvoravanje koje je bilo tipično u australskom društvu tokom 19. stoljeća, i osnovni dio australskog indentiteta.

Termin „kulturno dodvoravanje” osmišljen je u Australiji poslije Drugog svjetskog rata, a prvi ga je upotrijebio kritičar i socijalni komentator iz Melbournea Arthur A. Phillips. U svojem iznimno utjecajnom i kontroverznom eseju imena „Kulturno dodvoravanje”[2] Phillips je istražio ukorijenjene osjećaje inferiornosti lokalnih intelektualaca i stvaratelja, koji su bili jako izražene u kazalištu, glazbi, umjetnosti i kod spisatelja. Domašaj ovog eseja je takav da se mogao primijeniti na sve kolonijalne nacije, a esej se priznaje kao temelj za razvijanje postkolonijalističke teorije u Australiji. U suštini, Phillips je uspio ukazati na tadašnje mnijenje u australskim krugovima, koje je bilo da niti jedno lokalno djelo nije bilo ravno, recimo, djelu autora, umjetnika ili glazbenika iz Engleske ili Europe. Riječima pjesnika Chrisa Wallace-Crabba (kojeg je citirao Peter Conrad),[3] ime Australije rimuje se s porazom. Jedini način da lokalni umjetnik izgradi lokalno poštovanje je da imitira strane umjetnike, ili mnogo česće da emigrira u Veliku Britaniju.[4][5]

U nastavku svog predgovora, Lawson je napisao sljedeće:

„Te iste sitničave duše pokušale su odbaciti najvećeg modernog pisca kratkih priča kao »kalifornijskog Dikensa«, ali Amerika nije nije bila tako nastrojena, niti je tako bio nastrojen Bret Harte!”

Kulturno dodvoravanje kod Australaca i američko kulturno šepurenje iskazuje se u dubokom kontrastu između američkog i australskog iskustva izlaženja iz Engleskih okvira poimanja svijeta. U svojem osvrtu na Australiju, Phillip je istaknuo je da je šport jedino polje u kojem puk prihvaća da je njegova nacija je sposobna za uspjeh i nadmašivanje druge. Uistinu, Australci su bili i ostali iznimno ponosni lokalnim sportašima i sportašicama, koje su smatrali prvoklasnima, dok su svoje intelektualce, kao i intelektualna djela proizvedena u Australiji, smatrali drugorazrednima. Neki smatraju da kulturno dodvoravanje u stvari potpiruje antiintelektualizam koji podupire javni život u Australji.[6]

Vrela

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Colin Rodrick (ur.) Henry Lawson. 1972. Autobiographical and Other Writings 1887–1922. Angus & Robertson. str. 108–109.
  2. ↑ Phillips, Arthur Angel. Siječanj 2006. A. A. Phillips on the Cultural Cringe. Melbourne University Publishing. ISBN 0-522-85221-1. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. prosinca 2006. Pristupljeno 29. siječnja 2012.
  3. ↑ Expatriate Games. The Age. 25. ožujka 2005. Pristupljeno 17. siječnja 2007.
  4. ↑ Alomes, Stephen. 1999. When London Calls: The Expatriation of Australian Creative Artists to Britain. Cambridge University Press. Melbourne. ISBN 0521620317
  5. ↑ Britain, Ian. 1997. Once an Australian: Journeys with Barry Humphries, Clive James, Germaine Greer and Robert Hughes. Oxford University Press. Melbourne. ISBN 0195537424
  6. ↑ Anti-Intellectualism in Australia. Radio National. 5. listopada 2000. Pristupljeno 17. siječnja 2007.