Međugorski fenomen

Gospa Kraljica mira iz Međugorja

Ukazanja u Međugorju započela su 24. lipnja 1981. godine kada je šestero djece, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović izvijestilo o ukazanju Majke Božje na brdu Crnica u Međugorju.[1] Institucijska tijela vatikanske Kongregacije za nauk vjere do danas o navodnim ukazanjima nisu ponudila službeni stav (osim dopisa koji je objavio T. Bretone, tajnik Kongregacije za nauk vjere).[2] Od službenih crkvenih dokumenata o ukazanjima postoji tek Izjava Biskupske konferencije bivše Jugoslavije, koja je 10. travnja 1991. u Zadru zaključila: "Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama",[3] ali postoje brojne knjige i osvrti svećenika, biskupa i nadbiskupa izravno povezanih s istraživanjima toga događaja.

Prva ukazanja dogodila su se neposredno nakon sukoba između franjevačke provincije i biskupije u Mostaru. Suprotno dekretu iz 1975. i dogovoru između biskupa Žanića i franjevačkoga provincijala Pejića, dvojica franjevaca nastavila su svećenički djelovati u filijalama koje su pripale novopodignutoj katedralnoj župi. Po mišljenju dr. Mate Zovkića, spomenuti je sukob imao izravan utjecaj na događaje u lipnju 1981. godine.[4]

Ukazanja šestero vidjelaca nastavila su se i sljedećih godina, a s povećanim brojem ukazanja Međugorje je postalo jedno od najposjećenijih marijanskih hodočasničkih odredišta u svijetu. Međutim, u idućim godinama sve učestalija viđenja više nisu bila vezana samo uz Međugorje. Vidjelice i vidioci počeli su obilaziti po svijetu, a ukazanja su im se nastavila pričinjati bez obzira gdje se nalazili.

Stav socijalističkih vlasti i progon

[uredi | uredi kôd]

Franjevci i svećenici Tomislav Vlašić, Jozo Zovko, Slavko Barbarić i Ljudevit Rupčić upozoravali su na progon jugoslavenskih službi, i na njihova nastojanja da se informacije o Međugorju prestanu širiti.

Visoki dužnosnik SR BiH i partijski ideolog Branko Mikulić svom je govoru na Tjentištu 4. srpnja 1981., na ondašnji državni praznik Dan borca, okupljenim novinarima bez ustezanja izjavio "da su međugorsku Gospu izmislili kleronacionalisti". I drugi su visoki komunistički dužnosnici u SR BiH nastojali umanjiti važnost ukazanja ili ih ismijati u javnom prostoru. Ondašnji član Predsjedništva SRBiH Ivo Jerkić na jednome je skupu u Čitluku jasno zaprijetio, etiketiravši međugorski događaj i ljude u svezi s njime još težim atributom - ustaštva, otvoreno navješćujući sudsku presudu: "Očigledno je da ono što se događa i kaže u raznim propovijedima, ispisanim parolama na raznim predmetima, pa sve do ustaških pjesama na povratku s proštenja, ne spada u domene vjere. Ako to ima političku boju i ako se želi manifestirati politički, onda se i mi s tim pravom miješamo u taj posao."[5] Nedugo nakon Jerkićevih izjava, iste večeri (17. kolovoza 1981.), fra Jozo Zovko uhićen je i odveden u istražni zatvor mostarskog Okružnog suda.[5][potreban bolji izvor] Pred sudom je fra Jozu Zovka branio odvjetnik Milan Vuković.[5] Namješteni sudski postupak koji je uslijedio bio je jedinstven po tome što je sadržaj Svetog pisma (Biblije) postao dijelom optužbe i kazne koju je sud izrekao jednom fratru, za tekst koji fratri i svi ini službenici Katoličke Crkve svakodnevno čitaju.[5]Ondašnje jugoslavenske komunističke vlasti nadale su se uhićenjem fra Joze Zovka zataškati Međugorska ukazanja i zaustaviti priljev hodočasnika iz cijelog svijeta u Međugorje.[5]

Stav Crkve

[uredi | uredi kôd]

Biskupska konferencija Jugoslavije održana u Zadru od 9. do 11. travnja 1991. godine dala je izjavu (navodim dvije rečenice):

Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama. Međutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Međugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima, zahtijevaju pozornost i pastoralnu skrb u prvom redu dijecezanskog biskupa, a s njim i drugih biskupa, kako bi se u Međugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s učenjem Crkve.[6]

Teološki problemi Poruke koje je Gospa preko vidioca slala već prvih nekoliko mjeseci bile su u suprotnosi s temeljima kršćanske vjere i Katoličke crkve. Primjerice, "Gospa" djeci otkriva da je uzašla u nebo prije smrti (teološki problem o kojem se u Crkvi raspravlja više od tisuću godina). "Gospa" govori da su "sve vjere pred Bogom iste"[7] (vidjelica ovdje ne prenosi odgovor na upit jesu li sve vjere "dobre", nego skolastički razlučuje da su sve vjere pred Bogom "iste"). Mnoštvo je sličnih primjera u kojima djeca ("vidioci") daju potpuno infantilne komentare i navodne odgovore koje su čuli od "prikaze".[8]

Međugorska ukazanja u popularnoj kulturi

[uredi | uredi kôd]

Prema događanjima u Međugorju 1981. Jakov Sedlar je snimio 1995. film Gospa.[9] Ulogu fratra Joze Zovka kojeg ispituje milicija tumačio je Martin Sheen. Hrvatski filmski kritičari i novinari koji su o filmu pisali gotovo su ga jednoglasno ocijenili infantilnim, nedovoljno kvalitetnim i neistinitim.[10][11]

Hrvatski strip–crtač Julio Radilović nacrtao je i izdao 1989., po scenariju Ive Miličevića, strip o međugorskim ukazanjima Međugorje; Gospa i djeca na šest jezika (uključujući hrvatski).[12]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Zovkić, Mate. 1993. Problematični elementi u fenomenu Međugorja. Bogoslovska smotra 62 (1/2), 76-87.
  • Kutleša, Dražen. 2001. Ogledalo pravde. Biskupijski odrinarijat u Mostaru. Mostar. (elektronička inačica)
  • Bulat, Nikola. 2006. Istina će vas osloboditi. Mostar, Biskupski ordinarijat. Mostar. (elektronička inačica)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ http://www.medjugorje.hr/hr/medjugorski-fenomen/ukazanja/
  2. ↑ Dopis nadbiskupa T. Bertonea br. 154/81-06419 msgr. Gilbertu Aubryju. Kutleša, Dražen. 2001. Ogledalo pravde. Biskupijski odrinarijat u Mostaru. Mostar.
  3. ↑ http://www.medjugorje.hr/hr/medjugorski-fenomen/vodic/zadarska-izjava/ Zadarska Izjava
  4. ↑ Zovkić, Mate. 1993. Problematični elementi u fenomenu Međugorja. Bogoslovska smotra 62 (1/2), str. 76-87.
  5. ↑ a b c d e Krupljani[neaktivna poveznica] Milan Vuković: Branko Mikulić je prvi dao etiketirati Međugorje, autor članka Zoran Krešić, preuzeto iz Večernjeg lista
  6. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. rujna 2007. Pristupljeno 25. lipnja 2007. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  7. ↑ Vlašić, Tomislav. 1981. Kronika ukazanja, 1. listopada 1981.
  8. ↑ Usp. Kutleša 2001: 135-138.
  9. ↑ http://www.imdb.com/title/tt0113200/
  10. ↑ Kutleša 2001: 202-206.
  11. ↑ Neka Bog oprosti našem režiseru, jer ne zna ni što je učinio svojim "infantilnim" filmom, ni što čini svojim dezorijentiranim intervjuima! Glas koncila 8. 1996: str. 5.
  12. ↑ Milićević, Ivo; Radilović Jules, Julio; Zelenika, Goran. Međugorje; Gospa i djeca, Mirago, 1989.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Mrežna mjesta