Nadežda Čačinovič (Budimpešta, 1. travnja 1947.) hrvatska filozofkinja, feministica i prevoditeljica.
Redovita profesorica na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rođena u slovenskoj obitelji u Budimpešti, gdje je otac bio savjetnik u jugoslavenskoj vojnoj misiji u Mađarskoj. Dobila ime po Nadeždi Krupskoj, Lenjinovoj supruzi. Školovala se u Zürichu, Bernu, Beogradu, Murskoj Soboti i Ljubljani. Studirala filozofiju, komparativnu književnost, povijest umjetnosti i lingvistiku u Ljubljani, Bonnu i Frankfurtu. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Ljubljani (filozofiju i komparativnu književnost). Doktorat iz filozofije obranila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1976. zaposlena na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, najprije kao asistentica pa kao docentica (1985.), izvanredna profesorica (1989.) te redovna profesorica (1998.). Predaje estetiku, filozofiju kulture i filozofiju roda. Jedna je od osnivačica i predavačica Centra za ženske studije u Zagrebu (1995.). Predsjednica Hrvatskog centra PEN-a od 2009. godine. Prevodi filozofska djela s engleskog i njemačkog jezika. Članica je Savjeta časopisa Novi Plamen. Potpisnica je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[1]
Grlić, Danko. Leksikon filozofa. 2. izd. Zagreb: Naprijed, 1982. Str. 88.