Aleksander Majkowski (17. jul 1876. – 10. februar 1938.) bio je kašupski pisac, pjesnik, urednik, aktivist i liječnik. Majkowski je bio najvažniji učesnik u kašupskog kulturnog pokreta koji se razvijao prije Drugog svjetskog rata. Bio je urednik magazina "Gryfa" i autor vjerovatno najpoznatije kašupskog romana "Żëcé i przigodë Remusa" ("Remusov život i pustolovine") kao i autor knjige Istorija Kašuba.
Aleksander Majkowski je rođen u zemljoradničkoj porodici 17. jula 1876. u Kościerzyni (tada dio Zapadne Pruske), kao najstarije dijete te je imao dvije sestre i tri brata. U Kościerzyni (tada se naselje zvalo Berent) je završio osnovnu školu (Volksschule), a 1885-90 upisao je njemačku gimnaziju. Dobio je stipendiju Towarzystwo Pomocy Naukowej (Društvo obrazovne pomoći) sa sjedištem u Chełmnu. Godine 1891. započeo je školovanje u gimnaziji u Chojnicama, živeći u tamošnjem samostanu. Tamo se upoznao s poljskom književnošću i istorijom, a maturirao je 1895. godine. Isprva je namjeravao studirati teologiju i postati sveštenik, ali je umjesto toga upisao Berlinski univerzitet i 1897. godine počeo studirati medicinu. U Berlinu se uključio u društvene aktivnosti i držao predavanja za Poljake koji su tamo živjeli. 1898. godine sudjelovao je na svečanosti postavljanja spomenika Adamu Mickiewiczu u Varšavi što je u njemu pobudilo snažan osjećaj i interes za vlastiti slavenski identitet. 1899. objavio je svoju pjesmu "Pielgrzymka Wejherowska" ("Hodočašće Wejherowo") i satiru "Jak w Koscérznie koscelnygo obrele, abo Pięc kawalerów a jedna jedyno brutka" ("Kako su u Kościerzyni birali obrele, pet neženja i samo jedna udavača").
Majkowski se preselio 1900. u Greifswald kako bi tamo nastavio studij. Uključio se u aktivnosti rane poljske socijalističke organizacije pod nazivom Zet i lokalnog studentskog društva pod nazivom "Adelphia". Budući da je pokušao osnovati i vlastitu političku organizaciju, 1901. je izbačen sa univerziteta. Kasnije se preselio u München kako bi tamo nastavio studij, a osim redovnog nastavnog plana i programa, nastavio je sa svojim ranijim kulturnim interesima te radio za Towarzystwo Studentów Polaków (Društvo poljskih studenata) i osnovao društvo "Vistula". Godine 1903. konačno je diplomirao i preselio se u Zürich gdje je napisao svoju doktorsku disertaciju o krvnim stanicama u plumizmu. 1904. obranio je diplomu doktora medicine i, krajem godine, vratio se u Kašubiju. U Gdanjsku je završio svoj jednogodišnji medicinski praktikum, a ostao je i intenzivno uključen u kulturne i društvene aktivnosti u svom zavičaju.