Borislav Stefanović | |
![]() Borislav Stefanović | |
Biografija | |
---|---|
Datum rođenja | 5. 2. 1974. |
Mesto rođenja | Novi Sad (![]() ![]() |
Državljanstvo | ![]() |
Narodnost | Srbin |
Veroispovest | Ateista |
Politička partija | ![]() Ranije: ![]() (2003-2015) |
Potomstvo | sin Mateja |
Diploma sa | Pravni fakultet Univerziteta u Novom Sadu |
Profesija | Pravnik i političar |
www.borkostef.com | |
Mandat(i) | |
Narodni poslanik Republike Srbije | |
16. aprila 2014 — do danas | |
Izbori | 16. mart 2014. |
Predsednik | Tomislav Nikolić |
Predsednik Vlade | Aleksandar Vučić |
Izbori | Izbori za narodne poslanike Republike Srbije 2014. |
![]() Amblem Narodne skupštine Republike Srbije | |
uredi ![]() |
Borislav „Borko“ Stefanović (Novi Sad, SFR Jugoslavija, 5. februar 1974) je srpski političar i narodni poslanik, izabran sa izborne liste Demokratske stranke u Skupštini Republike Srbije. On je predsednik političkog udruženja „Pokret Levica Srbije - Borko Stefanović“.[1] U Vladi Mirka Cvetkovića bio je politički direktor u Ministarstvu spoljnih poslova Republike Srbije i Šef pregovaračkog tima za razgovore sa „Republikom Кosovom“ (Prištinom).
Rođen je u Novom Sadu, detinjstvo je proveo u naselju Liman. Završio je gimnaziju u Sremskim Кarlovcima, nakon čega upisuje Pravni fakultet. Bio je član novosadskog pank-rok benda Generacija Bez Budućnosti, u kojem je svirao bas-gitaru. Prvo zaposlenje mu je bilo kao advokatski pripravnik.
Posle petooktobarskih promena i smene Slobodana Miloševića prijavio se 2001. na javni konkurs u Ministarstvo inostranih poslova SR Jugoslavije. Godine 2003. Ministarstvo inostranih poslova ga je poslalo na rad u ambasadu Državne zajednice Srbije i Crne Gore u Vašingtonu u kojoj je ambasador tada bio Ivan Vujačić. Stefanovićev posao je bio lobiranje u američkom kongresu, gde je uspešno stvorio temelje srpskog kokusa na Кapitol hilu. Zbog uspešnog rada, unapređen je na mesto zamenika ambasadora. Maja 2007. za ministara spoljnih poslova Srbije bio je izabran Vuk Jeremić koji ga je pozvao u Beograd i postavio za šefa svog kabineta, kao i političkog direktora u svom ministarstvu.
Nakon ideoloških razmimoilaženja, istupio je iz Demokratske stranke 10. decembra 2015. godine.[2]