Branko Bogunović
| Branko Bogunović | ||
|---|---|---|
| Lični podaci | ||
| Datum rođenja | 1911. | |
| Mesto rođenja | Drvar, Austrougarska | |
| Datum smrti | 1945. | |
| Mesto smrti | Šibenik, Jugoslavija | |
| Rang | Vojvoda | |
| Godine služenja | Dinarska četnička divizija | |
Branko Brane Bogunović (Drvar, 24. listopada 1911. — Šibenik, 1945.) je bio četnički vojvoda iz Drugog svjetskog rata. Surađivao je s NDH u borbama protiv partizana.
Njegov rođeni brat Uroš bio je zapovjednik Šeste krajiške partizanske brigade i narodni heroj.
Branko Bogunović je rođen 24. oktobra 1911. godine u Drvaru, gde je odrastao i završio osnovnu školu. Srednje obrazovanje stekao je u Banja Luci, potom je vojni rok odslužio u vazduhoplovstvu u Sarajevu i posle toga postao čuvar državnih šuma u Drvaru. Imao je četiri brata i tri sestre: Ljubu, Mitu, Uroša, Nikolu, Milevu, Nataliju i Dušanku. Bio je oženjen sa Milkom Bašić, iz sela Kamenice sa kojom je imao sina Duška.
Po izbijanju ustanka u NDH 1941, predvodio je četnike prilikom pokolja Hrvata u Bosanskom Grahovu.
Za vreme Drugog svetskog rata Branko Bogunović je bio pomoćnik komandanta Dinarske divizije i komandant četničkog korpusa „Gavrilo Princip“. Njegov brat Uroš je bio komandant Šeste krajiške partizanske brigade.
Zbog svojih zasluga je od crkve Svetog Petra u Donjem Tiskovcu dobio kitnjasto tradicionalno odijelo koje je prije njega navodno nosio vojvoda Pavasović u ustanku 1715. godine, a zatim i vojvoda Golub Babić u ustanku 1875. godine; tokom rata je zabilježena fotografija na kojoj Bogunović pozira u tom svečanom odijelu.
Kod župana NDH Davida Sinčića u Knin je početkom decembra 1941, zajedno sa drugim četničkim vođama, došao i Bogunović, kojeg će Sinčić ocijeniti kao najpouzdanijeg za suradnju protiv ustanka.[1] Pavelićev ministar Mladen Lorković 26. maja 1942. depešom obaveštava »vrhovničtvo« velike župe Bribir i Sidraga o isporuci oružja Bogunoviću i drugim četnicima:
»Glavni stožer domobranstva suglasan je sa vašim priedlogom da se vođama grko-istočnjaka popu Momčilu Đujiću, Mani Rokviću, Bogunoviću, Paji Popoviću i Paji Omčikusu dodieli pomoć od milijun Kn (kuna), 200 pušaka jugoslavenskog poriekla i 10 strojo-pušaka.«[2]
Isplata je izvršena početkom juna. O tome dr Sinčić obavještava Pavelića: "Jučer sam trima glavnim vođama četnika koji su u borbi protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rokviću dao svakome po 100.000 kuna radi organiziranja borbe protiv partizana i pomoći njihovim suborcima."[3] Župan David Sinčić je iz Knina 17. juna 1942. godine poslao nadređenima izveštaj o saradnji sa jedinicama Branka Bogunovića, koji kaže da je NDH pružala pomoć u oružju, municiji i ljudstvu lojalnim četničkim jedinicama:
Postignuta saradnja sa četničkim vođama Bogunović, Đujić, Rokvić, Rađenović. Četnici po dogovoru sa mnom i dobijenim uputstvima idu prema Glamoču sastati se sa četnicima Drenovića i domobranima gde odrediti plan daljih zajedničkih akcija.
Radi delovanja protiv partizana radi postignuća dodira sa hrvatskom vojskom četnici izvršili napad na Peulje, Crni Lug, Grkovci, Podgoru, Tičevo malo i veliko uspehom. Četnici za saradnju sa nama i borbu proti partizana nemaju oružja, strijeljiva i hrane. Potrebno ih snabdeti preko Knina ili u času dodira sa našom vojskom u Glamoču. Radi potrebne oružane akcije naših domobrana iz Knina s četnicima prema Glamoču, Bosanskom Petrovcu, južnoj Lici, potrebno Zapovjedničtvo sedme operativne zone u Kninu poslati pojačanja u ljudstvu, oružju, naročito strojnica, bacačima mina i vojnim vozilima.
Četnici poveli akciju proti partizana iz Medka prema Strmica. Potrebno je povezati ovu akciju sa akcijom naše vojske iz Gospića. Četnici očekuju za svoje akcije uputstva našeg vojničkog Zapovjedničtvo. Poruke slati preko Knina ili krilašima u Bosansko Grahovo kao što je već učinilo Zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora četnicima Branka Bogunovića. Gornje dostavite Zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora Sarajevo i Ministarstvu spoljnih poslova za Vrančića.[4]
U izveštaju Mladena Žujovića generalu Mihailoviću od 6. avgusta 1943. stoji sledeće:
Tu još postoje i neke Birčaninove vojvode Brana Bogunović, Mane Rokvić i još neki sve od zla oca i gore majke, mrze se između sebe, proganjaju se, prete zločinima svima i svakome — napasti.[5]
Bogunović je ranjen prilikom proboja blokade u Pađenima, 4. decembra 1944. godine. Ubrzo potom, 1945. godine partizani su ga zarobili i ubili.
- ↑ Veliki župan Sinčić je 7. februara 1942. obavijestio Pavelića da »Brane Bogunović iz Bosanskog Grahova uvijek djeluje u smislu smirenja«. (NOB u Dalmaciji, 2,872).
- ↑ AVII, H-P-426; u protokolu Ministarstva vanjskih poslova NDH dokument je zaveden pod brojem VT/57/42.
- ↑ AVII, 195,12/6—1
- ↑ piše goran kotur (15. 08. 2009.). „NDH četnicima davala oružje i mirovine > Slobodna Dalmacija > Spektar”. Slobodnadalmacija.hr. Pristupljeno 26. 09. 2010.
- ↑ https://www.znaci.org/00001/11_45.htm
