Byen som kunne ofres Srebrenica: A Town Betrayed | |
---|---|
Žanr | dokumentarni film |
Režija | Ola Flum Dejvid Hebdič |
Producent | Fenris Film |
Datum(i) premijere | 26. 4. 2011
|
Zemlja | Norveška |
Jezik | norveški engleski srpskohrvatski |
Byen som kunne ofres (sh. Grad koji se mogao žrtvovati) ili Srebrenica: A Town Betrayed (sh. Srebrenica: Izdani grad) je norveški dokumentarni film iz 2011. Film je režirao novinar-istraživač Ola Flum, a u njemu prati novinara-istraživača i vojnika ABiH tokom rata u Bosni Mirzada Fazlića Fazlu, kako istražuje događaje oko Srebrenice.
Dokumentarac daje drugačiju verziju događaja u Srebrenici, polazeći da je to bio sukob de vojske posle zločina nad Srbima u Kravicama. Autor tvrdi da je se u Srebrenici nije desio masakr već legitimni oružani sukob srpskih snaga sa „muslimanskim odmetnicima“. Muslimani su zločinom u Kravicama izazvali opravdani revolt Srba, a broj srebreničkih žrtava nije 8000 već maksimalno 4000.[1]
Film daje pregled događaja kao što su Zločin u Kravicama, Napad na Višnjicu, krijumčarenje oružja za Armiju BiH, pregovore oko razmeni stanovništva iz Srebrenice i okoline Sarajeva, kao i tezu da je Srebrenica žrtvovana radi političkih ciljeva.
U filmu su govorili Sefer Halilović, Ratko Nikolić (borac VRS koga su snage Nasera Orića zarobile i mučile), Miša Urošević (snimatelj TV Beograda), Zoran Stanković, Hakija Meholjić (komandir policije u Srebrenici tokom rata), Muhamed Filipović (jedan od osnivača SDA i učesnik više mirovnih pregovora), Huso Salihović (oficir ABiH), Džon Šindler (glavni analitičar CIA u BiH 1996), Esad Sipilović (američki građanin bošnjačkog porekla koji je učestvovao u krijumčarenju oružja) i Torvald Stoltenberg (bivši pregovarač UN).
Prikazivanje filma je izazvalo negativne reakcije od strane Norveškog helsinškog odbora i bošnjačke zajednice u Norveškoj, koji su autore optužili za istorijski revizionizam i poricanje genocida u Srebrenici. Norveška Komisija za žalbe na štampu je nekoliko meseci nakon premijere donela zaključak da su autori filma, ne spominjujući presude Haškog suda po kojima se u Srebrenici dogodio genocid povredili etički kodeks norveških medija.[3][4]
Uprkos toga, kao i sličnih protesta, film je nedugo potom u susednoj Švedskoj prikazan na programu tamošnje državne televizije.[5]