Haki Stërmilli | |
---|---|
![]() Haki Stërmilli | |
Biografske informacije | |
Rođenje | Debar, Osmansko Carstvo (danas Sjeverna Makedonija) | 17. 5. 1895.
Smrt | 17. 1. 1953. (dob: 57) Tirana, Albanija |
Državljanstvo | Albansko |
Obrazovanje | |
Zanimanje |
|
Opus | |
Znamenita djela | |
Kad bih bio dječak (alb. Sikur të isha djalë), 1936. |
Haki Stërmilli (17. maj 1895 – 17. januar 1953) bio je albanski književnik i novinar. Njegova su se djela uglavnom bavila pitanjima vezanim za prava albanskih zajednica izvan Albanije, za republikanizam, emancipaciju žena i feminizam. Njegovo najpoznatije djelo je roman Kad bih bio dječak (alb. Sikur të isha djalë).
Stërmilli je rođen u Debru u Osmanskom Carstvu (u današnjoj Sjevernoj Makedoniji), a prvi je studij završio u Bitoli. Godine 1920, zajedno s Avnijem Rustemijem, postao je jedan od osnivača i tajnik omladinske organizacije Bashkimi (sh. Savez).[1] Kao antimonarhist i pristaša Fana Nolija sudjelovao je u pobuni koja je srušila monarhiju, ali je nakon njezine obnove krajem 1924. godine protjeran. Godine 1930. jugoslavenske su ga vlasti uhitile i deportirale u Albaniju, gdje je osuđen na zatvor zbog svojih antimonarhističkih aktivnosti. Tijekom Drugog svjetskog rata pridružio se Narodnooslobodilačkom pokretu (LNÇ) i postao prevdodnik pokreta debarskom području. Nakon rata izabran je za zastupnika albanskog parlamenta, a služio je i kao voditelj Narodne knjižnice Albanije do svoje smrti 1953. godine.
Među prvim Stërmillijevim djelima nalaze se romani Debarska nesreća (alb. Dibranja e mjerueshme) i Ljubav i odanost (alb. Dashuni e Besnikëri), koji opisuju progon albanske zajednice iz njegove matične regije Debra od strane srpske vojske.[2] Godine 1935. objavljeno je njegovo poluautobiografsko djelo Tamnica (alb. Burgu), memoari o životu u zatvoru i tamošnjim teškim uvjetima. Roman Kad bih bio dječak (alb. Sikur të isha djalë), objavljen 1936. godine, njegovo je najpoznatije djelo i prvo književno djelo na albanskom jeziku koje se bavi temama feminizma i emancipacije žena.[3] To je postala jedna od najpopularnijih knjiga 1930-ih na albanskom jeziku i za to se razdoblje smatra revolucionarnom.
Drugi su mu romani: Naši nasljednici (alb. Trashëgimtarët tanë, 1950), Putovi slobode (alb. Shtigjeve të lirisë, 1966) i Skenderbegov vitez (alb. Kalorësi i Skënderbeut, 1968).