Dr. Howard Kelly | |
---|---|
Rođen/a | Camden, New Jersey Sjedinjene Američke Države | 20. 2. 1858.
Umro/la | 12. 1. 1943. (dob: 84) Baltimore, Maryland[1] |
Nacionalnost | Sjedinjene Američke Države |
Alma mater | University of Pennsylvania |
Zanimanje | ginekolog, profesor, pisac |
Howard Kelly (Camden, New Jersey, 20. 2. 1858. – Baltimore, Maryland, 12. 1. 1943), američki ginekolog.
Howard Atwood Kelly, obično Howard Kelly ili samo Kelly je bio američki ginekolog, profesor i pisac te jedan od “Četvorice velikih doktora” (“Big Four Doctors”) profesora i liječnika i utemeljitelja najsuvremenije američke bolnice sve do danas, Johns Hopkins Hospital u Baltimoru, Maryland.[2]
Howard se rodio 20. 2. 1858. u mjestu Camden, u saveznoj državi SAD New Jerseyu. Otac mu je bio Henry Kuhl Kelly, uspješan dobavljač šećera a majka Louisa W. Hard, kći episkopalnoga pastora. Već od rane mladosti je pokazivao zanimanje za znanost, naročito za biologiju i botaniku. Tu znatiželjnost je poticala i njegova majka, koja je često pozivala kući članove filadelfijskih naučnih udruženja, da bi tako mogla ostati u obitelji, te tamo posredovala znanje Howardu i njegovoj braći, kojih je bilo zajedno devetoro.[3]
Na školovanje je otišao na Univerzitet u Pensilvaniji, gdje je diplomirao 1877. i postigao doktorat iz medicine 1882. Nekoliko godina je bio član medicinskog fakulteta na McGill University. Kad je usavršio svoju zdravstvenu naobrazbu, je otišao u Kensington, gdje je prakticirao ginekologiju. Kelly je posjećivao najbolje liječnike trbušnih i karličnih operacija u Europi, naročito Pasteura i Listera.[4]
1888 se vratio na Pensilvanijsko sveučilište, da bi postao vanredni profesor porodništva; u to vrijeme je u Filadelfiji ustanovio Kensingtonsku žensku bolnicu.[5]
1888 je bio Kelly već odličan mlad porodničar te je pomogao ustanavljanje medicinskog fakulteta na Johns Hopkins University u Baltimoru. Na prvom zborovanju nastajajućeg američkog Ginekološkog udruženja je objavio, da je izvršio prvi uspješni carski rez u Filadelfiji u zadnjih 51 godina. To znači, da je preživjela operaciju također majka, što nam govori, da je bio jedini uspješno obavljeni carski rez pola vijeka ranije! Većina slušatelja izlaganja nikada nije ni pokušala izvršiti carski rez, jer se u ono doba taj postupak redovno završavamo majčinom smrću.[6]
Godine 1889. je u starosti 31 bio već poznat kao prvi profesor ginekologije i porodništva na Johns Hopkins University i ginekološki kirurg na Johns Hopkins Hospitalu. Drugi "Četvorica Velikih doktora (Big Four Doctors)" ustanovitelji su bili: profesor medicine Osler, općenito poznat po Pensilvaniji godine 1889; profesor kirurgije Halsted; kao i Welch, profesor za patologiju. Za vrijeme svog 30-godišnjeg rada na Hopkinsu je stvorio nove kirurške pristupe ženskim bolestima te pronašao brojna zdravstvena pomagala, uključeno sa cistoskopom. Bio je jedan prvih, koji je uporabio radij za liječenje raka, a to sa ustanavljanjem Kellyjeve klinike u Baltimoreu, koja je postala eno od glavnih središta u državi za radioterapiju u ono vrijeme, ali i danas u gradu ima ona najviše zaposlenih.
Među njegovim važnijim pronalascima jeste uporaba katetera s voštanim krajem za otkrivanje materičnih kamena i za praćenje operacije bruha.[7]
Godine 1889. se vjenčao s Leticijom Bredow, kćerkom profesora Justa Bredowa; imali su devetoro djece.[8]
Kelly je bio pobožan evangeličko-protestantovski kršćanin te je bio poznat po svom javnom izpovijedanju vjere.[9] Kelly je bio neko vrijeme poslovođa kod Moody Bible Institute,[10] te je napisao članak s naslovom A scientific man and the Bible: A Personal Testimony[11], gdje je izrazio svoja najličnija uvjerenja, također o Isusovu božanstvu. To je objavio v prvom svesku knjige The Fundamentals, što je temeljno djelo kršćanskog nauka. U nastavku je napisao 1926 How I Study My Bible[12].
Zanimljivo, da je on kao uvjereni kršćanin, bio prijatelj pisca Menckena, ateista - te se je na njegovo pisanje često pozivao.[13]
Priča o čaši mlijeka je nastala oko 1890; jer su je dosta puta pripovijedali i prepisivali, su je prema potrebi dopunjavali i obojili malo romantički; danas je poznato više inačica. U jezgri pak jeste istinita. Govori naime o tome, da je liječio besplatno neku djevojku, koja mu je dala umjesto zamoljene čaše vode čašu mlijeka, kad je bio »satrven i očajan« mnogo godina prije nego je postao imućan i slavan. U istinu Kelly nikada nije bio »satrven i očajan«, jer njegova vjera je bila uvijek čvrsta. Činjenica, da je liječio gratis djevojku, koja mu je nekada iskazala dobročinstvo, nije bila iznimka: 75% svojih kirurških zahvata je obavio besplatno, dok je bogataše dobro oderao. Ne samo da je većinu liječio za badava – plaćao im je također patronažne sestre, koje su ih ili doma ili u njegovoj privatnoj bolnici posjećivale i njegovale. Za siromašnije bolesnike – tada naime u Sjedinjenim Državama – kao ni kod nas – još nije bilo zdravstvenoga osiguranja – je osnovao posebnu bolnicu, koju je sam plaćao.[14]
Objavio je oko 300 članaka po zdravstvenim časopisima i izdanjima Zajedno sa liječnikom C. P. Noble-jem je napisao:
Dostignuća na njegovim posebnim područjima su mu donijela mnoga priznanja. Primio je počasni naziv doktora prava (LLD) od Aberdeenske univerze i Vašingtonske univerze u Leeju, kako i Pensilvanijske univerze; bio je predsjednik Southern Surgical and Gynecological Society 1907 i American Gynecological Society 1912. Bio je suradnik ili počasni član porodiljskih, akušerskih i ginekoloških udruženja u Engleskoj, Škotskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji i Italiji.
Po njemu je imenovana onkološka služba »The Johns Hopkins Kelly Gynecologic Oncology«.
1943. godine su u SAD-u »krstili« savezničku lađu imenom "Howard A. Kelly .
Glede kršćanstva nije imao sumnji, iako bismo na to zaključivali iz priče o čaši mlijeka. Vjera mu je bila naime nešto tako prirodno kao što je nama disanje. Svoje osobno uvjerenje je potvrđivao također svojim djelima. Ne samo, da je tri četvrtine svojih bolesnika liječio besplatno – (ali je zato bogataše dobro oderao!); pored toga je 30% svojih primanja namijenio za brojne dobrotvorne ustanove kao što je dječački tabor, sirotište ili bolnica. Kad je umirao u starosti od 85 godina, u smrtnim satovima svoje žene, je bio savršeno povezan sa Isusom i spreman za raj. Zadnje njegove riječi su bile: »Sestro, moje sveto pismo!«[15]
Kelly je umro uBaltimoreu dana 12. januara 1943. Njegova žena, rođena kao Laetitia Bredon, je umrla stara 53 godine, u istoj sobi samo jedna vrata naprijed u Union Memorial Hospital-u kakvih šest sati kasnije. Preživjelo ih je njihovo devetoro djece, koji su većinom postali liječnici. Pokopan je na Woodlawn Cemetery u Woodlawnu, Baltimore County, Maryland, SAD[16]
Kelly je umro kao zadnji od “Četiri doktora” (“The Four Doctors”), koje je naslikao slikar Singer Sangent 1907 i jedini, koga je u zdravstvenom pozivu naslijedio netko od njegove djece.[17]