Martin Camaj | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | Temal, Albanija | 21. 7. 1925.
Smrt | 12. 3. 1992. (dob: 66) Lenggries, Njemačka |
Obrazovanje | |
Zanimanje |
|
Opus | |
Jezik | Albanski |
Znamenita djela | |
Martin Camaj (21. jul 1925 – 12. mart 1992) bio je albanski folklorist, lingvist i pisac. Smatra se jednim od najznačajnijih pisaca albanske proze. Njegov roman Rrathë (sh. Krugovi) drži se prvim pshiloškim romanom u albanskoj književnosti.[1]
Martin Camaj rođen je u Temalu, u Skadarskom distriktu Skadarskog okruga u sjeverozapadnoj Albaniji 21. jula 1925. godine. Prvo je studirao na isusovačkom Saverijanskom kolegiju u Skadru, a potom na Sveučilištu u Beogradu.[2] Kasnije je Camaj radio kao profesor albanskog jezika na rimskom Sveučilištu Sapienza, gdje je 1960. godine završio poslijediplomski studij lingvistike. Godine 1957. postao je glavni urednik albanološkog časopisa Shejzat, koji je izlazio u Rimu. Godine 1961. nastanio se u Münchenu i prvo radio kao lektor na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu, a 1964. stekao je naslov Privatdozent.[2] Godine 1970. stekao je profesorsko mjesto i do 1990. godine bio je profesor albanologije na istom sveučilištu. Nastanivši se 1970-ih u Lenggriesu u Bavarskoj, tamo je i umro 12. marta 1992. godine.[1]
Camajeva djela vrte se oko tema poput gubitka i potrage za tradicijom te usamljenosti koju donose buduće promjene. Njegove prve pjesničke zbirke Nji fyell ndër male (sh. Flauta među planinama) i Kanga e Vërrinit (sh. Pjesma nizinskih pašnjaka) objavljene su u Prištini 1953, odnosno 1954. godine; obje su nadahnute autorovim rodnim mjestom u gorju sjeverne Albanije i izvršile su značajan poticaj za razvoj albanske poezije na Kosovu ranih 1950-ih godina.[3] Njegovo prvo veliko prozno djelo bilo je Djella, objavljeno u Rimu 1958. godine. Sljedeći roman, Rrathë (sh. Krugovi) objavljen je u Münchenu 1978. godine. Za Krugove, koji su njegovo najveće djelo, trebalo je Camaju petnaest godina da bi ga dovršio i taj se roman smatra prvim psihološkim romanom napisanim na albanskom jeziku. Roman je podijeljen u tri kruga: voda, vatra i krv, koji simboliziraju metafizičke i socijalne teme koje se ponavljaju. Godine 1981. objavljena je zbirka pod nazivom Shkundullima (sh. Trešenje), koja je obuhvaćala pet kratkih priča i jednu Camajevu predstavu. Njegov posljednji roman, Karpa, objavljen 1987. godine u Rimu, distopijsko je djelo smješteno u 2238. godinu.[1]