|
Mazovjecko vojvodstvo (poljski: Województwo Mazowieckie) bilo je jedna od administrativnih jedinica Poljsko-Litvanske Unije koja je postojala od 1526. do 1795. kad je Unija propala i podjeljena.
Vojvodstvo je službeno osnovao kralj Sigismund I 27. januara 1529., tri godine nakon aneksije dotadašnjeg Mazovjeckog vojvodstva u Poljsko-Litvansku Uniju.[1]
Zahvaljujući svom geografskom položaju u centru zemlje novo vojvodstvo dobilo je i novi značaj. Od 16. vijeka u Varšavi su počeli zasjedati sejmovi Poljsko-Litvanske Unije. Nakon tog je 1596. kralj Sigismund III preselio svoju rezidenciju (i prijestolnicu) iz Krakova u Varšavu, koja je ubrzo toliko narasla da je u 18. vijeku polovica stanovnika Mazovije živjela u tom gradu.[2]
Tokom 17. i 18. vijeka učestale invazije iz Švedske, Transilvanije, Saksonije i Rusije osiromašile se Mazoviju i vojvodstvo.[3]
Poljska je nestala s karte Evrope 1795., za Treće Podjele Poljske. Teritorij Mazovjeckog vojvodstva je podjeljen između Kraljevine Pruske i Austrijske Monarhije.[2]
Nakon sklapanja Tilsitskog mira 1807. Napoleon Bonaparte je osnovao Varšavsko vojvodstvo u kom se našlo i bivše Mazovjecko vojvodstvo. Carska Rusija je nakon napoleonovog sloma 1815. na tom teritoriju osnovala svoju vazalnu Kongresnu Poljsku.[2]
Nakon slamanja Novembarskog ustanka (1830.-31.) i onog kasnijeg iz januara 1863. autonomija Kongresne Poljske i Mazovjeckog vojvodstva potpuno je likvidirana.[2]
Mazovjecko vojvodstvo je administrativno bilo podjeljeno na deset pokrajina (ziemia), sa prijestolnicama u; Ciechanówu, Czersku, Liwu, Łomżi, Nuru, Różanu, Varšavi, Wizni, Wyszogródu i Zakroczymu.