Orao bila je obitelj 8-bitnih kućnih mikroračunala koje je proizvodila hrvatska tvrtka PEL Varaždin, dok je marketing i prodaju vršila hrvatska tvrtka Velebit Informatika. Orao je bilo standardno računalo u osnovnim školama u Hrvatskoj između 1985. i 1991.
Glavni konstruktor Orla bio je Miroslav Kocijan, koji je prije ovog računala konstruirao osnovnu matičnu ploču za Galeb, radnog imena YU101. Galeb je bio nadahnut računalima Compukit UK 101, Ohio Scientific Superboard i Ohio Scientific Superboard II koja su se pojavila u Ujedinjenom Kraljevstvu i u SAD-u 1979. i koja su bila jeftinija nego Apple II, Commodore PET ili TRS-80. Zato je i ime bilo izabrano YU101, kao pandan UK 101. Potaknut izazovom od Ante Lauca, Miroslav Kocijan je počeo razvijati računalo koje je trebalo biti naprednije od Galeba s manje komponenti, jednostavnije za proizvodnju, boljim grafičkim performansama te prihvatljivom cijenom. Radni naziv novoj projekta bio je YU102.
Kao osnovni procesor zadržao je poznati mikroprocesor MOS Technology 6502 te ostala svojstva kućnih računala: ugrađeni BASIC i monitor. Izborom mikroprocesora MOS6502 arhitektura Orla je bila ograničena brzinom i memorijom, no dobilo se na cijeni jer ovaj mikroprocesor je bio dostupan i jeftin. Inače YU102 je prvotno bio zamišljen da koristi noviji i bolji mikroprocesor Motorola 6809 (ovaj procesor koristio je velško računalo Dragon 32 i Dragon 64), no zbog cijene ova ideja je bila odbačena.
Miroslav Kocijan uspio je skupiti oko sebe grupu ljudi koji su pomogli u razvijanju elektronskih komponenti i softvera. Kocijan je imao zamisao komercijalizirati Orla, te je uspio uvjeriti Rajka Ivanušića, direktora PEL-a, da podrži tu zamisao. Ovo nije bila luda ideja jer u ranim 1980-tim u svijetu započela je konjukcija na tržištu mikroračunala. Zbog velike potražnje te mladog i nerazvijenog tržišta mnoge tvrtke vidjele su priliku i zato je između ranih 1980-tih do ranih 1990-tih postojalo mnogo različitih modela. Na tržištu bivše Jugoslavije gdje je nabava kućnih računala bila onemogućena zbog visokih carina te zbog niske platežne moći građana, a školama nabava računala bila nedostižna, ideja o masovnoj proizvodnji kućnog računala imala je smisla.
Na jugoslavenskom tržištu postojalo je nekoliko kućnih računala domaće proizvodnje krajem 1984. i početkom 1985: srpsko računalo Galaksija koje je bilo dostupno u kit verziji; kupac je trebao sam zalemiti sve komponente i napraviti svoje kućište, Ei-Niš PeCOM 32 (Srbija), Iskra Partner (Slovenija), Gorenje Dialog (Slovenija). Krajem 1984 na tržištu počeli su se izdavati prvi računalni časopisi: Moj Mikro (Slovenija), Računari u vašoj kući (Srbija, prvi broj je sadržavao planove za Galaksiju), te Revija za mikroračunala (Hrvatska). Inače prvo jugoslavensko kućno računalo bio je Ivel Ultra, a njegovim stopama je slijedio Galeb, koji se proizveo samo u 250 primjeraka, kao prethodnica serijske proizvodnje Orla koja je započela krajem ljeta 1984.
Cijena Orla MR102 bila je bila zamišljena oko 55.000 dinara, no cijena je porasla na 80.000 dinara prilikom izlaska na tržište. Pošto su jedine uvozne komponente bili integrirani krugovi koje je bilo teško nabaviti u Jugoslaviji zbog restriktivne monetarne politike tadašnje države, PEL Varaždin je zaradom od prodaje pletenih košara na stranim tržištima financirao uvoz ovih komponenti po veleprodajnim cijenama, što je omogućavalo jeftiniji finalni proizvod. Problemi su postojali u serijskoj proizvodnji i najviše problema bili su u kvaliteti izrade kućišta, tipkovnice, te problemi oko izvora napajanja (pretjerano zagrijavanje).
Obzirom da Orao nije bio kompatibilan ni s jednim kućnim računalom tog vremena, softver je bio deficitaran jer tada nije postojalo dovoljno sofverskih tvrtki ni pojedinaca koju su radili softver za Orao.
Arhitektura Orla MR102 bila je zasnovana: mikroprocesor MOS 6502, ugrađeni BASIC i monitor, malu osnovnu memoriju u Orlu 16K, RS-232 međuspojnik, crno-bijelu grafiku, rubni spojnik za proširenje. Grafiku je kontrolirao posebni hardverski sklop, a ne glavni mikroprocesor kao što je to bio slučaj kod mnogih kućnih računala, jer Kocijanova namjera je bila stvoriti grafičko računalo slično Xerox Altu ili Apple Macintosh-u, tj. koristio je bitmapnu grafiku. Kod bitmapne grafike svaka upaljena točkica je predstavljena jednim bitom, tako da grafička rezolucija od 256x256 točkica - 65,636 bita odnosno ili 8K, ako je grafika samo crno bijela. Što se još tiče grafike rezolucija 256x256 bila je izabrana radi ostvarivanja kockastih točkica, što je omogućavalo lako pisanje grafičkih programa. Rezolucija teksta je 32x32, i svaki karakter je bio ispisan u polju 8x8, no u stvari znakovi su bili napisani 7x5 formatu. Konstruktori Orla otišli su jedan korak dalje u svojim nastojanjima da stvore računalo koje se moglo puno lakše proširiti, priključiti na pisač te povezati sa vanjskim svijetom sa serijskim međuspojem RS-232.
U reklamni koja se pojavila u Svetu Kompjutera u listopadu 1984. godine, Orao MR102 imao je sljedeća tehnička svojstva koja su bila drugačija nego od Orla koji je ušao u serijsku proizvodnju: [1]
Orao MR102 - serijska proizvodnja
Orao 32 i Orao 32K
Miroslav Kocijan je osmislio originalnu konstrukciju.
Orao je bilo standardno računalo u osnovnim školama u Hrvatskoj između 1985. i 1991., i računalo koje je bilo u mnogim amaterskim radio klubovima diljem Hrvatske. Kao kućno računalo nije bilo toliko rasprostranjeno zbog nedostatka programske podrške.
Ime Igre | Autor/Izdavač |
---|---|
Ajnc | PEL Soft |
Avion | Emil Herceg / Igor Kos |
Boulder Dash | N.Mihailović / M.Đapjas |
Breakout | Stan Rimox Software |
Brojke | |
Crvič | PEL Soft |
Eagle | KMI Borovo |
Figure Chess | KMI Borovo |
Internacional Karate | KMI Borovo |
Jugador | Mario Vuletić |
Jumping Jack | KMI Borovo |
Kuki | KMI Borovo |
Labirint | Bibi Soft |
Labirint M | |
Magični Kvadrat | Ranogajec / Korpar |
Manic Miner | Nenad Mihailović |
Match Fishing | KMI Borovo |
Memo | PEL Soft |
Nevidljivi | Suzy Soft |
Obelix | KMI Borovo |
Othello | Saša Ivković |
Pac-Man | Saša Ivković |
Pomorska Bitka | |
Pčelica Maja | |
Reversi | |
Sokoban | J.P. |
Space Invaders | PEL Soft |
Strip Ajnc | Ž.Bistrović |
Strip Game Ainc | KMI Borovo |
Ukleti Dvorac | |
Zid | PEL Soft |
Računalo se nakon uključivanja ili resetiranja budilo u monitoru, iz kojeg se u Basic prelazilo na dva načina:
- naredba BC je pokretala Basic i brisala RAM memoriju;
- naredba BW je pokretala Basic bez brisanja RAM memorije, u kojem slučaju je korisnik nakon resetiranja računala mogao nastaviti raditi na programu koji je već bio u memoriji.
Oko Orla postoji mala retro scena, postoji nekoliko emulatora i dva novo konstruirana računala: Orao 2007 i Orao 2008. Računalo Orao 2007 izradili su dvojac: Josip Perušanec i Zoran Tomiša koji su prvo rekonstruirali elektroničku schemu koristeći origninalno računalo. Schemu su načinili koristeći CAD program za konstruiranje elektroničkih krugova, prema njihovim izjavama nakon što su pokrenuli funkciju optimizacije da program nije pronašao mogućnost poboljšavanja [2]. Nakon rekonstrukcije elektroničke scheme, Josip Perušanec i Zoran Tomiša napravili su kopiju Orla koristeći neke od novijih komponenti, radi uštede na prostoru i na poslu. [3] Josip Perušanec otišao je jedan korak dalje sa računalom Orao 2008, koji ima proširene sposobnosti kao: muzički integrirani krug SID 6581 (koji je bio na računalu Commodore 64), generatorom prekida, integrirani krug za grafiku TMS9918A, i IDE poveznikom. Svojim radom na retro Orlu Josip Perušanec je razvio emulator za orla za računala sa Windows operacijskim sustavom [4], i razvio je niz alata za rad [5]. Za ovu inačicu orlovog emulatora također je dostupan izvorni kod. Za Orao MR102 također postoji emulator koji radi preko emulatora sa SAM Coupé [6], što omogućava korisnicima emulaciju Orla na drugim operacijskim sustavima kao Linux ili Mac OS X ako prvo koriste simulator SAM Coupé [7]. Treći emulator za Orla je razvijen u jeziku C# i samo radi na Windows operacijskom sustavu. Najnoviji emulator je za Android.