Predrag Gojković Cune | |
---|---|
Rođenje | Kragujevac | 6. 11. 1932.
Smrt | 21. 7. 2017. (dob: 84) |
Državljanstvo | Srbija |
Predrag Gojković Cune (6. novembar 1932, Kragujevac - 21. jul 2017.) je bio srpski pevač narodnih pesama, starogradskih, sevdalinki, zabavnih i meksikanskih pesama. Nadimak „Cune“ je dobio, kako je sâm objasnio u emisiji „Balkanskom ulicom“ Radio-televizije Srbije, po majčinom dozivanju „Odi da te majka cune“ (ljubi).[1]
Otac Predraga Gojkovića, Jovan Gojković, rođen je 1906. godine u Kuzminu, u Sremu. Sa sedamnaest godina se doselio u Kragujevac, gde je živeo i radio kao berberin.[1] U Kragujevcu se 1931. godine upoznao sa budućom Predragovom majkom, Radmilom, koja je imala 17 godina, a 1932. godine su se venčali[1]. Predrag je rođen 6. novembra 1932. godine a trinaest meseci kasnije je dobio sestru Anku. Godine 1936. cela porodica se preselila u Beograd, u ulicu Grčića Milenka.[1][2]
Predrag Gojković je krenuo u prvi razred osnovne škole 1939. godine, u osnovnoj školi „Vojislav Ilić“.[3] Srednju školu je završio u Osmoj muškoj gimnaziji na Crvenom krstu u Beogradu, gde se družio i išao u školu sa kasnije proslavljenim glumcima Velimirom Batom Živojinovićem i Danilom Batom Stojkovićem[1]. Nakon gimnazije, studira na Trgovačkoj akademiji, ali ga pevanje odvlači od studija, tako da nikad nije diplomirao.
Dana 6. novembra 1962. godine Predrag Gojković se oženio Leposavom, sa kojom je ostao u braku do smrti. Ima dve kćerke, Natašu (1964) i Katarinu (1967), poznatu beogradsku glumicu.[3]
U početku karijere bio je poznat po izvođenju meksikanskih pesama, pa zatim zabavnih i naročito narodnih pesama. Pored toga, igrao je uglavnom epizodne uloge u nekoliko televizijskih serija i filmova.
Gramofonska ploča sa pesmom „Kafu mi, draga, ispeci“ izdata je 1962. godine i dostigla zlatan tiraž od 50 hiljada primeraka.[4]
Pored mnogo održanih koncerata i televizijskih emisija pevao je i u duetu sa Predragom Živkovićem Tozovcem, Miroslavom Ilićem, Živkom Đurić i Lepom Lukić a nastupao je i u triju sa Miroslavom Ilićem i Predragom Živkovićem Tozovcem („tri tenora“).