Predrag Vranicki | |
---|---|
Filozofija 20. stoljeća | |
Zapadna filozofija | |
Rođenje | 21. januar 1922, Benkovac, Kraljevina SHS |
Smrt | 31. januar 2002, Zagreb, SFR Jugoslavija |
Filozofija | |
Škola/Tradicija | marksizam |
Glavni interesi | humanizam, historija i sloboda |
Inspiracija | |
Od |
Predrag Vranicki (Benkovac, 21. januara 1922 - Zagreb, 31. januara 2002) bio je hrvatski i jugoslavenski filozof marksističke orijentacije - aktivni praxisovac 1960-ih.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Vranicki se aktivno uključio u borbu na strani partizana protiv okupatora tadašnje Jugoslavije. Nakon rata nastavio je studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao 1947. Nakon studija nastavio je raditi na Katedri za filozofiju kao asistent. Potom je doktorirao u Beogradu 1951 ubrzo postaje docent, potom i redovni profesor.
Predrag Vranicki bio je niz godina predstojnik katedre za teorijsku filozofiju i ujedno Katedre za marksističku filozofiju [1], dekan Filozofskog fakulteta (1964./1965. do 1965./1966.) Uz profesora Vladimira Filipovića jedan je od utemeljitelja Instituta za filozofiju i njegov prvi direktor 1967[1], 1966 izabran je za predsjednika Jugoslavenskog udruženja za filozofiju. Od 1972 do 1976 je rektor Zagrebačkog sveučilišta, a od 1973 je redovni član Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti[2]. Do svog umirovljenja 1976 radio je kao profesor na Filozofskom fakultetu, 1990-ih nije ušao u nikakve političke vode, nastavio je raditi svoje kapitalno djelo Filozofija historije koje mu je izašlo neposredno pred smrt.
Predrag Vranicki bio je aktivni sudionik Korčulanske škole kao i časopisa Praxisod njegovog osnutka 1965 do ukidanja 1974 (član je njegova uredničkog savjeta)
Kao filozofa njega su osobito intrigirali problemi humanizma, povijesti i slobode, njegova najznačajnija filozofska djela bila su: