Radan
| Park prirode Radan | |
|---|---|
 | |
| Najbliži grad | Kuršumlija, Prijepolje  Srbija |
| Površina | 43,512 km² (17 mi² ) |
| Osnivanje | 2024. uredbom vlade RS br 4/2024.[1] |
| Upravitelj | JP Srbija šume |
Radan planina se nalazi na jugu Srbije i obuhvata područje omeđeno rekom Toplicom na severu, Jablanicom na jugu, Kosanicom na zapadu i Leskovačkom kotlinom na istoku. Smešten je na mestu gde se Dinaridi sučeljavaju sa Rodopima, što je značajno uticalo na raznovrsnost reljefa, složenost geološkog sastava i tektonskih odnosa. Najviši vrh Radana je Šopot (1.408 m).
Geološku podlogu čine magmatske i metamorfne stene. Šire područje Radana bilo je u dalekoj prošlosti poprište intenzivne vulkanske aktivnosti (Lecki andezitski kompleks), o čemu svedoče raznovrsne magmatske stene, očuvani ostaci vulkanskih kupa i kratera, ležišta metala i brojni termomineralni izvori, među kojima su najpoznatiji izvori azotnih voda u Prolom banji. Od hidroloških specifičnosti izdvaja se vrlo retka hidrografska pojava, bifurkacija na reci Delivode na istočnim padinama Radana i vodopad na Borinskoj reci visine 8 m.
Biološke vrednosti područja izražene su kroz floristički i faunistički sastav ekosisetma. Velika vrednost područja ogleda se u prisustvu raznovrsnih šumskih zajednica, među kojima su najznačajnije šume hrastova sladuna i cera (Quercetum farnetto-cerris), termofilne kitnjakove (Quercetum montanum moesiacum) i kitnjakovo - grabove zajednice (Querco-Carpinetum serbicum), polidominantne šumske zajednice sa mečjom leskom i kavkavskom lipom i brdske i planinske bukove šume. Među biljnim vrstama (751), izdvajaju se endemiti: Pulsatilla montana ssp. bulgarica, Pastinaca hirsuta, Armeria rumelica i Sedum stefco.
Područje Radana naseljavaju brojne endemične vrste sisara, među kojima je od posebnog značaja endemična vrsta makedonska voluharica Pitymys felteni. Odlikuje se i raznovrsnom faunom ptica sa vrstama kao što su - crna roda Ciconia nigra, orao kliktaš Ciconia nigra, suri orao A. chrysaetos, patuljasti orao Hieraaetus pennatus, sivi soko Falco peregrinus, prdavac Crex crex, buljina Bubo bubo i leganj Caprimulgus europaeus. Najznačajnije vrste ihtiofaune na ovom području su: potočna pastrmka Salmo trutta, dvoprugasta uklija Alburnoides bipunctatus, potočna mrena Barbus balcanicus, krkuša Gobio gobio, klen Leuciscus cephalus, vijun Cobitis taenia i grgeč Perca fluviatilis.
Raznovrsnost predeonih odlika Radana, upotpunjen je i kulturno-istorijskim vrednostima, među kojima su:
- nalazišta ranohrišćanskog sveta - Caričin grad (Justiniana prima) - Šturac, koji se nalazi u istočnom delu Parka.
- crkvište Golubovac - (Bojnik, Ivanje)
- ostaci crkve Ognjene Marije (Bojnik, Borince)
- Marino kale (Bojnik, Magaš)
- crkva svetog Lazara (Kuršumlija, Prolom).[2][3]
Na osnovu član 34 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010) planina Radan zaštićeno područje - Park prirode.[4]
- Naziv: Park prirode „Radan“.
- Godina proglašenja: 2017. Uredba o proglašenju Parka prirode „Radan“ („Službeni glasnik RS“, br. 91/2017).
- Kategorija zaštićenog područja: Ι kategorija zaštite - zaštićeno područje međunarodnog, nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja. (član 41 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010)[5].
- Površina: 41.312,66 ha.
- Režimi zaštite: I, II i III stepena
- Opština: Kuršumlija (najvećim dijelom), Lebane, Bojnik, Medveđa, Prokuplje
- Upravljač: JP „Srbijašume“.[6]
- ↑ „Park prirode Radan - Odluka o proglašenju”. Službeni glasnik 4/2024.. Pristupljeno 9. 2. 2025.
- ↑ „Park prirode „Radan“”. Turistička organizacija Kuršumlija - tokursumlija.rs. Pristupljeno 9. 12. 2021.
- ↑ „Park prirode „Radan“”. bookaweb - bookaweb.com. Pristupljeno 9. 12. 2021.
- ↑ „Park prirode Radan”. Zavod za zaštitu prirode Srbije - www.zzps.rs. Arhivirano iz originala na datum 2022-01-07. Pristupljeno 19. 12. 2020.
- ↑ „Zakon o zaštiti prirodee”. ("Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010 - ispr., 14/2016, 95/2018 - dr. zakon i 71/2021) - www.paragraf.rs. Pristupljeno 10.10. 2021.
- ↑ „Parkovi prirode u Srbiji”. Zavod za zaštitu prirode Srbije - /www.zzps.rs/. Arhivirano iz originala na datum 2021-12-29. Pristupljeno 9. 12. 2021.
