Ratko Kacijan

Ratko Kacian
Osobne informacije
Rođenje Zadar, 18. siječnja 1917.
Smrt Zagreb, 18. lipnja 1949.
Juniorski klubovi
1931. - 1933. ŠK Primorac Biograd na moru
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1934. - 1936.
1936. - 1939.
1939. - 1941.
1941. - 1945.
1945. - 1949.
Osvit (Šibenik)
HAŠK (Zagreb)
Hajduk (Split)
HAŠK (Zagreb)
Dinamo (Zagreb)
000? 000(?)
000? 000(?)
0021 00(21)
000? 000(?)
000? 000(7)
Reprezentacija
1940.
1941. - 1943.
1946.
Hrvatska
Hrvatska
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija
0001 000(0)
0009 000(1)
0001 000(0)
Trenirane momčadi
? Milicioner
Osvojene medalje
nogomet
Olimpijske igre
Srebrna medalja – drugo mjesto London 1948. Jugoslavija
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Ratko Kacian (Zadar, 18. siječnja 1917. - Zagreb, 18. lipnja 1949.), hrvatski je nogometaš, hrvatski i jugoslavenski reprezentativac, osvajač srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. godine. Igrao na poziciji napadača, imao veliki radijus kretanja, vođa navale, sjajan organizator igre, nesebičan dodavač i dobar pucač.

Klupska karijera

[uredi | uredi kod]

Nogomet je počeo igrati kao četrnaestogodišnjak u Primorcu iz Biograda na moru. 1934. godine s roditeljima se preselio u Šibenik. Od tada igra za šibenski Osvit. U zagrebački HAŠK prelazi 1936. godine s kojim osvaja prvenstvo Jugoslavije 1937./38. S Hajdukom osvaja prvenstvo Banovine Hrvatske 1940./41. 2. veljače 1941. godine, na utakmici Hajduk - Bačka (9:0) postigao je 6 pogodaka.

Statistika u Hajduku[1]
Natjecanje Nastupi Golovi
Prvenstvo 21 21
Kup 4 10
Superkup 0 0
Međunarodne 0 0
Splitski podsavez 0 0
Ukupno 25 31
Prijateljske 16 23
Sveukupno 41 54

Potom se opet vraća u HAŠK, a od 1945. godine je član zagrebačkog Dinama. Za Dinamo je odigrao 102 utakmice, postigao 50 pogodaka (7 pogodaka u prvenstvu), te osvojio prvenstvo Jugoslavije 1947./48. Kao aktivni nogometaš trenirao je zagrebački Milicioner, a kasnije i NK Dinamo. Završio je Višu fiskulturnu školu u Zagrebu i bio je profesor gimnastike u V. muškoj gimnaziji sve do rane smrti u 32. godini života.

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kod]

Za hrvatsku reprezentaciju je od 1940. do 1943. godine odigrao 10 utakmica i postigao jedan pogodak.

Njegov prvi nastup za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju i nastup njegovog klupskog kolege Gaje Raffanellija, gdje su bili jedini igrač Hajduka u reprezentaciji u kojoj je ostalih 9 igrača bilo iz zagrebačkog Građanskog u Zagrebu, 8. prosinca 1940., protiv Mađarske (1-1), bila su ujedno i prva dva nastupa Hajdukovih igrača za Hrvatsku reprezentaciju u povijesti.

Za jugoslavensku reprezentaciju odigrao je jednu utakmicu, prvu poslijeratnu 1946. godine protiv Čehoslovačke u Pragu. Bio je član reprezentacije na Olimpijskim igrama u Londonu, te iako je bio nez nastupa, osvojio je srebrnu olimpijsku medalju.

17 puta je nastupio i za reprezentaciju Zagrebačkog nogometnog podsaveza.[2]

Hitrec-Kacian

[uredi | uredi kod]

U čast Ratka Kaciana i Ice Hitreca, dvojice prerano preminulih legendarnih dinamovih igrača, danas se zove omladinska nogometna škola zagrebačkog Dinama, te nogometno igralište Hitrec Kacian.

Zanimljivo

[uredi | uredi kod]

U jesen 1939. godine na utakmici HAŠK - Hajduk u Zagrebu, Kacian je nakon dosuđenog jedanaesterca za HAŠK udario suca, te je dobio doživotnu zabranu igranja. Kasnije je kazna smanjena na dvije godine.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Statistika na službenim stranicama HNK Hajduk
  2. Marijan Rogić (2008.). Hrvatsko nogometno predstavništvo 1940-2008, Drugo dopunjeno izdanje. ISBN 978-953-95297-1-8

Šablon:Sastav Hrvatska 1940-1944