Vladimir Gotovac | |
---|---|
Rođenje | 18. septembar 1930. Imotski, Kraljevina Jugoslavija danas Hrvatska |
Smrt | 7. 12. 2000. (dob: 70) Rim, Italija |
Zanimanje | pisac, politički aktivist |
Vladimir "Vlado" Gotovac (Imotski, 18.9. 1930. - Rim, 7.12. 2000.) je bio hrvatski književnik i liberalni političar.
Osnovnu školu pohađao je u Prnjavoru (BiH), Župi Biokovskoj i Lovreću, a gimnaziju u Imotskom i Zagrebu gdje je maturirao na Klasičnoj gimnaziji. U ranoj mladosti je počeo pisati poeziju te se etablirao kao jedan od najpoznatijih pjesnika u drugoj polovici 20. vijeka. Osim toga se bavio i novinarstvom, a krajem 1960-ih se priključio pokretu čiji je cilj bio veća autonomija, odnosno nezavisnost Hrvatske u odnosu na tadašnju Jugoslaviju, kasnije poznatom kao Hrvatsko proljeće. Gotovac se kao urednik Hrvatskog tjednika prometnuo u jednog od najpoznatijih proljećara. Nakon sastanka u Karađorđevu je uhapšen te je pod optužbom za neprijateljsko djelovanje osuđen na zatvor gdje je proveo četiri godine.
Godine 1989. je bio među osnivačima Hrvatskog socijalno liberalnog saveza, frakcije unutar tadašnjeg SSRNH koja će se kasnije prometnuti u političku stranku HSLS. Nakon parlamentarnih izbora 1990. godine je kraće vrijeme bio savjetnik u Hrvatskoj televiziji.
Gotovac, koji je uživao reputaciju jednog od najboljih oratora u Hrvatskoj, je poznat po svom legendarnom govoru na Krešimirovu trgu u Zagrebu ispred ondašnje zgrade Komande V. vojne oblasti Vojnog suda u Zagrebu 30. kolovoza 1991. u povodu prosvjeda majki vojnika koji su početkom rata silom zadržani u ondašnjoj JNA.
Godine 1992. Gotovac je kao kandidat HSLS izabran u Hrvatski sabor. Tamo se prometnuo u jednoj od najrječitijih i najvatrenijih kritičara Franje Tuđmana, čiji je režim optuživao za autoritarnost. Kao jedan od najuglednijih opozicijskih političara, godine 1996. je izabran za čelnika HSLS. Međutim, za tzv. zagrebačke krize se ispostavilo kako mu nedostaju praktične političke vještine, te je ugled njegove stranke ozbiljno narušen pregovorima koje je vodio s vladajućom strankom HDZ.
Na izborima 1997. se kandidirao za predsjednika Republike. Za vrijeme izbornog skupa u Puli ga je fizički napao i udarcem u glavu ozlijedio pripadnik elitne Tuđmanove gardijske jedinice. Incident nije imao efekta na izbore, gdje je završio na trećem mjestu iza Tuđmana i SDP-ovog kandidata Zdravka Tomca.
Nakon toga je došlo do borbe za vlast između Gotovca i Dražena Budiše, koji se zalagao da se HSLS koalicijski veže uz HDZ. Gotovac, koji se tome protivio, je na stranačkoj konvenciji poražen, te je zajedno s pristašama izašao iz HSLS i formirao Liberalnu stranku, čiji je postao čelnik.
Godine 2000. je umro u Rimu od posljedica hepatitisa.
Stranačke/partijske dužnosti | ||
---|---|---|
Prethodi: Dražen Budiša |
Predsjednik Hrvatske socijalno liberalne stranke februar 1996-novembar 1997. |
Slijedi: Dražen Budiša |
Prethodi: položaj stvoren |
Predsjednik Liberalne stranke 1997-maj 2000. |
Slijedi: Zlatko Kramarić |