Âu Việt je zajednički naziv za brdska plemena koja su živjela u planinskim područjima na krajnjem sjeveru današnjeg Vijetnama, odnosno zapadu Guangdonga i jugu Guangxija u današnjoj Kini. Historijski izvori ih spominju u 3. vijeku pne. Prijestolnica im se nalazila u današnjoj provinciji Cao Bang na sjeveroistoku Vijetnama.[1]
Za Âu Việt se također koristio naziv Tây Âu (西甌; kineski: Xī Ōu; pri čemu Tây znači "zapadni"), te su se smatrali jednim od Stotinu Yue plemena. Imali su običaj nositi kratku kosu i tetovaže, kao i zube bojati u crno.[1] Smatraju se precima današnjih manjina koje govore Tai jezicima, a među koje spadaju Nung i Tay,[2][3] kao i naroda Zhuang u Guangxiju.
Âu Việt je trgovao s narodom Lạc Việt, stanovnicima države Văn Lang, smještene u nizinama današnje Delte Crvene rijeke u sjevernom Vijetnamu. Oko godine 258. pne. ili 257. pne. je Thục Phán, vođa plemenskog saveza Âu Việt, napao Văn Lang i porazio posljednjeg Hùng Vươnga. Tada su dva kraljevstva ujedinjena pod nazivom "Âu Lạc," a vladar se prozvao kraljem po imenu An Dương Vương.[1]