Štefica Galić

Štefica Galić
Rođenje1963.
ZanimanjeGl. urednica portala Tačno.net (2010.-2023.)
NagradeInternacionalna nagrada Johann Philipp Palm
2018 za slobodu govora i medija

Štefica Galić (Ograđenik, 1963.), fotografkinja, dugogodišnja glavna i odgovorna urednica portala Tačno.net.

Štefica Galić dugo godina bavila se fotografijom i stonim izdavaštvom (1981. - 2010.), a od 2010. do 2023. godine je bila na poziciji glavne i odgovorne urednice portala Tačno.net, koji promovira demokratske vrijednosti, slobodu govora, kritičko mišljenje, ideju pravednosti i jednakosti te zaštite ljudskih prava. Tačno.net oštro kritizira sve forme nacionalizma i šovinizma te se bori protiv etničkih i religijskih netrpeljivosti, regionalnih konflikata i kontrole medija[1]. Od septembra 2019. Štefica Galić je pod zaštitom njemačkog Bundestaga.[2]

Urednička i novinarska karijera

[uredi | uredi kod]

Portal Tačno.net uređuje od 2010. godine, a za to vrijeme napravila je veliki broj intervjua s brojnim intelektualcima s područja bivše Jugoslavije. Za portal je razgovarala sa Heni Erceg[3], Božicom Jelušić[4], fra Dragom Bojićem[5], Tomislavom Jakićem[6], Esadom Bajtalom[7], Markom Vešovićem[8], Milom Stojićem[9] i drugim. Koncem 2014. godine razgovarala je sa Edwardom Fergusonom, ambasadorom Ujedinjenog Kraljevstva u Bosni i Hercegovini[10], a u februaru 2015. godine objavila je intervju sa lingvisticom Snježanom Kordić.[11] U godini 2015., 2016. i 2017.l vodila je razgovore s nekim od vodećih intelektualaca na postjugoslavenskom prostoru, među kojima se može izvdvojiti intervju sa povjesničarom Draganom Markovinom[12], profesorom komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Edinom Pobrićem[13], književnikom Elvedinom Nezirovićem[14] i književnicom Božicom Jelušić[15], bosanskim franjevcem i publicistom Dragom Bojićem[16], kazališnim režiserom Oliverom Frljićem[17]. Povodom ukidanja Trga maršala Tita u Zagrebu i njegova preimenovanja u Trg Republike vodila je intervju sa uglednim novinarom i vanjsko-političkim savjetnikom bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, Tomislavom Jakićem[18]. Početkom 2018. godine intervjuirala je hrvatskog aktivistu i borca za ljudska prava Eugena Jakovčića.[19] Iste godine objavila je članak o aktualnom stanju u Bosni i Hercegovini.[20] 2019. je napisala tekst o ubojstvima civila u Ljubuškom 1993. godine.[21]

Napadi i kritike

[uredi | uredi kod]
Logotip portala koji uređuje Štefica Galić.

Kao odgovorna i dosljedna uredničkoj politici portala, Štefica Galić izložena je čestim verbalnim napadima i prijetnjama, a u julu 2012. godine brutalno je fizički napadnuta[22][23][24] u krugu franjevačkog samostana i crkve Sv. Ante na Humcu u Ljubuškom od strane Vere Dedić koja je, godinu dana kasnije, odlukom Općinskog suda u Ljubuškom proglašena krivom zbog nasilja, vrijeđanja, zlostavljanja, drskog i bezobraznog ponašanja te ugrožavanja građanskog mira. Napad se dogodio dva dana nakon projekcije dokumentarnog filma "Neđo od Ljubuškog"[25] o njezinom pokojnom suprugu Neđi Galiću, koji je zajedno sa njom, tijekom rata pomagao sugrađanima bošnjačke nacionalnosti i borio se da ne odu u logor Heliodrom. Štefica Galić se godinu dana nakon ovog napada odselila iz Ljubuškog zajedno sa svojom obitelji.[26][27]

Početak 2015. godine u mostarskom trgovačkom centru obilježio je brutalni verbalni napad i izravne prijetnje upućene Štefici Galić i njezinom suradniku Ameru Bahtijaru[28][29][30]. Povodom napada očitovali su se i iz Udruženja BH Novinari i Linije za pomoć novinarima istaknuvši kako se napad ciljano ponavlja s namjerom zastrašivanja i prestanka rada portala[31]. Advokatski tim Linije za pomoć novinarima trenutno vodi 5 sudskih postupaka u vezi sa klevetničkim sadržajima i širenjem govora mržnje prema Štefici Galić, koji su uslijedili nakon prikazivanja filma "Neđo od Ljubuškog"[32]. Tri suda u BiH odbacila su tužbu i apelaciju urednice Štefice Galić za klevetu iznesenu u tekstovima na portalu Poskok.info. Kako je obrazloženo, nije riječ o kleveti i uvredi već o kritičkom mišljenju i vrijednosnim sudovima, a o čemu je Štefica Galić govorila za Radio Slobodnu Evropu[33] i Žurlan.info[34]. Početkom 2018. godine odbijena je prva apelacija Štefice Galić pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine u predmetu po tužbi za klevetu protiv internetskog portala Poskok.info.[35] O ovoj odluci na portalu Analiziraj.ba autor Mehmed Halilović napisao je da "ako i jedna bh. sudska presuda za klevetu zaslužuje da bude upućena Evropskom sudu za zaštitu ljudskih prava na provjeru, onda je to svakako ovaj predmet".[36] O odluci Ustavnog suda pisao je i novinar Boris Dežulović.[37]

U novembru 2016. godine prilikom pokušaja prijave neovlašteno postavljenih zastava tzv. Herceg-Bosne na ulicama Mostaramm tamošnji policijski službenici su joj psovali i prijetili. Prijavu nije predala jer, kako navodi, niko nije želio primiti prijavu.[38] Zastave koje su osvanule na dan obilježavanja godišnjice tzv. Herceg-Bosne, a koje su postavljene na rasvjetne stubove duž cijele ulice Kralja Tomislava, ponukale su mostarsku novinarku Šteficu Galić, da istraži ko stoji iza ovih radnji. Nakon što nije dobila informacije ni od gradskog vijeća, komunalnog preduezća i inspekcija, uputila se u policiju da prijavi neovlašteno postavljene zastave, no tamo je naišla na neugodnosti.[39] Povodom pravomoćne presude šestorici Hrvata u Haagu, (ne)prilikama u Mostaru i stanju u Bosni i Hercegovini, Galić je govorila za više medija, među kojima se izdvaja intervju iz decembra 2017. godine objavljen u Novostima[40] i u Novom listu.[41] Komentar je dala i za radio na njemačkom jeziku ARD[42] i BR.[43]

Nagrade

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Portret Štefice Galić objavljen na HEINRICH-BÖLL-STIFTUNG
  2. ↑ Šabić, Adin (11. septembra 2019). „Member of the Bundestag, Manuel Sarrazin: Štefica Galić can count on our protection”. Mostar: Tačno.net. Pristupljeno 12. septembra 2019. 
  3. ↑ Intervju sa Heni Erceg, 8. juna 2013. godine (Tačno.net)
  4. ↑ Intervju sa Božicom Jelušić, 15. februara 2013. (Tačno.net)
  5. ↑ Intervju sa fra Dragom Bojićem, 6. avgusta 2013. (Tačno.net)
  6. ↑ Intervju sa Tomislavom Jakićem, 9. juna 2014. (Tačno.net)
  7. ↑ Intervju sa Esadom Bajtalom, 4. jula 2014. (Tačno.net)
  8. ↑ Intervju sa Markom Vešovićem, 10. marta 2011. (Tačno.net)
  9. ↑ Intervju sa Milom Stojićem, 10. marta 2011. (Tačno.net)
  10. ↑ Intervju sa Edwardom Fergusonom, 14. novembra 2014. (Tačno.net)
  11. ↑ Intervju sa Snježanom Kordić, 15. februara 2015. (Tačno.net)
  12. ↑ Intervju sa Draganom Markovinom, 9. septembra 2015. godine (Tačno.net)
  13. ↑ Intervju sa Edinom Pobrićem, 7. marta 2016. godine (Tačno.net)
  14. ↑ Intervju sa Elvedinom Nezirovićem, 30. marta 2016. godine (Tačno.net)
  15. ↑ Intervju sa Božicom Jelušić, 14. novembra 2016. godine (Tačno.net)
  16. ↑ Intervju s Dragom Bojićem, 23. decembra 2016. godine (Tačno.net)
  17. ↑ Intervju sa Oliverom Frljićem, 26. februara 2017. godine (Tačno.net)
  18. ↑ Intervju sa Tomislavom Jakićem, 23. jula 2017. godine (Tačno.net)
  19. ↑ Intervju sa Eugenom Jakovčićem, 15. januara 2018. godine (Tačno.net)
  20. ↑ Galić, Štefica (3. decembra 2018). „Slobodu su zamijenili mržnja i opći jad”. Mostar: Tačno.net. Pristupljeno 22. decembra 2018. 
  21. ↑ Galić, Štefica (11. septembra 2019). „Ko ih je ubio?”. Mostar: Tačno.net. Pristupljeno 12. septembra 2019. 
  22. ↑ Prijetnje prerasle u napad: Štefica Galić sinoć pretučena u Ljubuškom
  23. ↑ Štefica Galić pretučena zbog filma o etničkom čišćenju Bošnjaka
  24. ↑ „Pretučena udovica čovjeka koji je spašavao Bošnjake od logora HVO-a”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-06. Pristupljeno 2015-02-04. 
  25. ↑ Film Neđo od Ljubuškog
  26. ↑ Fašizam pobjeđuje: Štefica Galić sa porodicom napušta Ljubuški
  27. ↑ Epilog napada i uvreda: Štefica Galić napušta Ljubuški[mrtav link].
  28. ↑ Urednici portala Tačno.net napadnuti u Mostaru: "Završit ćete kao Slavo Kukić"
  29. ↑ Napad na urednicu i novinara portala Tačno.net
  30. ↑ Novi napad na Šteficu Galić[mrtav link]
  31. ↑ Saopćenje za javnost povodom napada na Šteficu Galić i Amera Bahtijara
  32. ↑ Dangerous Life of Stefica Galic, Ljubuski’s Oskar Schindler
  33. ↑ Izgubljena sudska bitka Štefice Galić
  34. ↑ Vrijeđaju, prijete, napadaju, uzmu kruh i čekaju samoubistvo!
  35. ↑ Opširnije u Službenom glasniku BiH, 21/18.
  36. ↑ „Tekst je smeće, ali "doprinosi debati od javnog značaja"”. Arhivirano iz originala na datum 2018-05-03. Pristupljeno 2018-04-30. 
  37. ↑ Vrijednosni sud BiH
  38. ↑ Mostar: Policija izvrijeđala Šteficu Galić jer je prijavila postavljanje zastava Herceg-Bosne
  39. ↑ „Galić: Ja sam Hrvatica, ali zastava Herceg-Bosne nije moja”. Arhivirano iz originala na datum 2016-11-22. Pristupljeno 2017-05-18. 
  40. ↑ lužbeni Zagreb podržava pakt Dodika i Čovića
  41. ↑ „Hrvatska mora napraviti otklon od Herceg-Bosne”. Arhivirano iz originala na datum 2018-05-09. Pristupljeno 2018-04-30. 
  42. ↑ Der Partisanenfriedhof in Mostar: Hakenkreuze, Ustaschasymbole, geschändete Gräber
  43. ↑ Nationalismus versus Zivilcourage: Schwieriges Zusammenleben in Bosnien Herzegowina
  44. ↑ Štefica Galić dobitnica nagrade Johan Philipp Palm Arhivirano 2018-06-27 na Wayback Machine-u. Sarajevo: N1. Pristupljeno 26. 6. 2018.
  45. ↑ „Govor Štefice Galić na primanju nagrade Johan Philipp Palm: Ne odričem se zajedničke budućnosti svih nas u BiH”. Mostar: Tačno.net. 2. decembra 2018. Pristupljeno 22. decembra 2018. 

Povezano

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Štefica Galić na Wikimedijinoj ostavi