ŽRK Podravka Vegeta | |||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Osnovno | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Puno ime | Ženski rukometni klub Podravka Vegeta | ||||||||||||||||||||||||||||||||
Osnovan | 1955. | ||||||||||||||||||||||||||||||||
Dvorana | Sportska dvorana Gimnazije "Fran Galović" | ||||||||||||||||||||||||||||||||
Kapacitet | 2000 | ||||||||||||||||||||||||||||||||
Liga | 1. HRL žene | ||||||||||||||||||||||||||||||||
Dres | |||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ženski rukometni klub Podravka Vegeta hrvatski je klub iz Koprivnice. Najuspješniji je hrvatski ženski rukometni klub od osnivanja hrvatske lige 1992. Klub se natječe u Prvoj hrvatskoj ženskoj rukometnoj ligi.
Klub je osnovan 1955. pod imenom Ivo Marinković i odigrao je svoju prvu prijateljsku utakmicu u prosincu protiv Grafičara iz Bjelovara. Prva službena utakmica odigrana je u travnju 1956. protiv Slavije Čakovec. U 1956., klub je promijenio ime u RK Partizan. U sezonama 1960./'61. i 1962./'63. klub je bio amaterski prvak SR Hrvatske. Godine 1964., klub mijenja ime u RK Podravka budući, da je bio sponzoriran od istoimene tvornice.
Kvalificirao se u prvu ligu iste 1964. godine. U 1966., klub RK Podravka osvojio je svoj prvi nacionalni naslov i zadržao ga dvije godine zaredom. Godine 1972., klub je ispao u drugu ligu, ali se uspio vratiti u prvu ligu 1975. Do 1991., kada je prestala postojati jugoslavenska liga, klub se više puta vraćao u prvu ligu te ispadao iz nje.
1991. je Podravka postigla dotad najveći svoj uspjeh u Kupu Jugoslavije. Došle su do finala u kojem su izgubile od supermoćnog Radničkog, a u sastavu su igrale:[1] trener Josip Samaržija, Marija Čeredar, Ljerka Krajnović, Božica Gregurić, Tanja Kraljić, Eržika Bakai, Rada Ciganović, Svjetlana Zirdum, Mato Matijević; dolje: Katica Korošec, tajnica Ana Matišić, Vlatka Papac, Snježana Žužul, Snježana Sinjerec, Snježana Pavlović. Na turniru su još igrale Vesna Trtanj i Tatjana Špoljar. Zbog velikosrpske agresije nadležno europsko rukometno tijelo nije im dopustilo u sljedećoj sezoni Kupa kupova igrati utakmice kod kuće, nego su sve igrale u gostima: protiv Cyprus Collegea na Cipru, protiv Femine Visé u Belgiji te dvije utakmice protiv mađarskog DVSC Debrecena koje su odigrale u dvama gradovima, u Békéscsabi i Debrecinu.[2]
Klub nastupa u prvoj hrvatskoj ženskoj rukometnoj ligi od njenog osnutka. U prvoj sezoni 1992., koja je bila za vrijeme rata i u skraćenom obliku, postignuto je 3. mjesto. Od 1993., osvojen je naslov hrvatskog prvaka svaki put osim u sezoni 2003./'04. Klub je bio pobjednik hrvatskog kupa svaki put od 1993., osim u sezonama 2004./'05. i 2006./'07. Najveći uspjeh kluba dogodio se 1996., kada je osvojena EHF Liga prvakinja te EHF Superkup. Sezonu ranije izgubili su u finalu, a dvije sezone kasnije došli su do polufinala Lige prvaka.
Europske prvakinje 1996. bile su: Ljerka Krajnović, Irina Maljko, Vlatka Mihoci, Renata Pavlačić, Valentina Cozma, Božica Gregurić, Snježana Petika, Samira Hasagić, Mariana Tîrcă, Nataša Kolega i Šturm. Vodio ih je trener Josip Šojat.[3]