Milan Milišić | |
---|---|
Лични подаци | |
Датум рођења | 6. јул 1941. |
Место рођења | Dubrovnik, NDH |
Датум смрти | 5. октобар 1991.50 год.) ( |
Место смрти | Dubrovnik, Hrvatska |
Образовање | Univerzitet u Beogradu |
Milan Milišić (Dubrovnik, 6. jul 1941 — Dubrovnik, 5. oktobar 1991) bio je srpski pjesnik, pisac, prevodilac i univerzitetski predavač iz Dubrovnika. Pisao je književnost za djecu, poeziju, romane, putopise, eseje, drame i prevodio svjetske klasike sa engleskog jezika.
Rođen je u srpskoj porodici[1] porijeklom iz Trebinja.
Školovao se u Dubrovniku i Beogradu, gdje je na Filološkom fakultetu završio studije svjetske književnosti. Završava fakultet 1967. i seli se u London, gdje živi do 1970. kada se vraća u rodni Dubrovnik.
Godine 1986. je bio gostujući predavač na Univezitetu NYU (New York University)[2] a 1990. kao Fullbajtov stipendista boravi na Univerzitetu Amherst (University of Massachusetts Amherst) u SAD-u.
Prevodio je s engleskog jezika. Između ostalih preveo je Tolkienovo djelo Hobit[3] (zajedno sa svojom prvom suprugom Mary Martin), pjesme Robert Frosta i neke od drama Harold Pintera[4].
Godine 1975. Dubrovačko pozorište Marin Držić izvodi Milišićevu dramu Lov na bljedolikog u režiji Ivice Kunčevića. Uređivao je omladinski list Laus i časopis Dubrovnik i od 1987. radio kao pozorišni dramaturg.
Dubrovački omladinski list Laus objavio je 1984. Milišićev tekst Život za slobodu za koji ga je dubrovački SUBNOR optužio za napad na tekovine socijalizma i NOR-a. "Općinsko javno tužilaštvo u Dubrovniku, svojim aktom Kt – 31/83 od 18. veljače 1983. godine, podiglo je optužni prijedlog protiv Milana Milišića zbog krivičnog djela širenje lažnih vijesti iz članka 197 stav l KZ SRH. Na osnovi tog optužnog prijedloga 13. svibnja 1983. godine održano je suđenje Milanu Milišiću pred vijećem Općinskog suda u Dubrovniku i istog dana donesena je i objavljena presuda K – 62/83 – 14, kojom je Milišić proglašen krivim za krivično djelo širenja lažnih vjesti iz članka 197 stav l KZ SRH, pa mu je izrečena uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci, s tim da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljeni ne počini novo krivično djelo u roku od tri godine."[5][6]
Tokom borbi za Dubrovnik 1991. godine, granata je pala na njegov stan i tada je Milan Milišić poginuo.[7]
O njegovom životu, smrti i književnom djelu napisan je veći broj tekstova u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. O Milišiću su pisali Tonko Maroević[8], Miljenko Jergović[9] Mario Kopić,[10], Vojo Šindolić,[11], Predrag Čudić i mnogi drugi. [12][13] [14]
Godine 2011. scenskim recitalom Ljubičasti Stradun[15] je dubrovački Studentski teatar Lero[16] obilježio 70. godišnjicu rođenja i 20. godišnjicu smrti Milana Milišića. Istim povodom je u Art Radionici Lazareti održana izložba novinarskog i publicističkog rada Milana Milišića.[17] Iste 2011. godine IK Geopoetika iz Beograda prvi put objavljuje Milišićev nedovršeni roman Oficirova kći.[18]
Studentski teatar „Lero” na 63. Dubrovačkim ljetnim igarama 2012. godine premijerno prikazuje predstavu Mjesečina za Lady Macbeth u režiji i dramatizaciji Davora Mojaša, a prema fragmentima iz književnih radova Milana Milišića.[19][20] [21]
Pozorište „Marin Držić” u Dubrovniku 2015. godine premijerno izvodi poemu Milana Milišića Kad' je Bog stvarao Dubrovnik.[22][5][23]
Godine 2020. sklopu 71. Dubrovačkih ljetnih igara izvedena je peripatetička predstava koja se sadržajno temelji na poeziji dubrovačkih pjesnika, a u režiji Dore Ruždjak Podolski i Marine Pejnović. Naziv predstave Dubrovačka zrcala – tri struka lovorike, pelina i vrijesa preuzet je dijelom od Milišića ('Dubrovačka zrcala' urednički je naslov knjige njegovih postumno izdanih eseja (Geopoetika, Beograd, 2007).[24][25]
Godine 2020. U izdanju Društva dubrovačkih pisaca Mario Kopić i Vedran Salvia objavljuju opsežnu zbirku polemičnih tekstova o dubrovačkoj kulturi posvećenu Milanu Milišiću.[26]
Na tridesetu godišnjicu Milišićeve smrti grad Dubrovnik je 2021. postavio spomen-ploču u Župskoj ulici broj 5, gdje je Milišić živio i poginuo.[27][28]