Antonio Cassano | ||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||||||||||
Datum rođenja | 12. juli 1982. godine | |||||||||||||||
Mjesto rođenja | Bari, Italija | |||||||||||||||
Visina | 1.75m | |||||||||||||||
Pozicija | napadač | |||||||||||||||
Informacija o klubu | ||||||||||||||||
Trenutni klub | Inter Milan | |||||||||||||||
Omladinski pogoni | ||||||||||||||||
1997-1998 | Bari | |||||||||||||||
Profesionalni klubovi* | ||||||||||||||||
| ||||||||||||||||
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub. * Posljednji put ažurirano: 31.7.2014.. |
Antonio Cassano (rođen 12. jula 1982. u Bariju, Italija) je italijanski nogometaš koji igra na poziciji napadača u ekipi iz Serie A, Parmi. Cassano je član nogometne reprezentacije Italije od 2003. godine. Cassano nosi nadimak "dijamant starog Barija", a poznat je po čudnoj naravi, kao i po nevjerovatnom nogometnom talentu.
Cassano je često dolazio u sukob s trenerima, a termin "Cassanata" se dovodi u vezu sa nedoličnim ponašanjem igrača na terenu.[1]
Cassano je rođen u Bariju[2], a otac ga je napustio nedugo nakon rođenja. Odrastao je u starom predgrađu Barija, i vrlo rano počeo igrati nogomet. Skaut nogometnog kluba Bari ga je primijetio i Cassano je prošao sve omladinske selekcije tog kluba, a debitirao je u Seriji A protiv lokalnog rivala Leccea 1999. godine.
Sa 19 godina Cassano je potpisao ugovor sa šampionom Romom za tadašnjih 60 milijardi lira (oko 30 miliona eura).[3] U prvoj sezoni je postigao 5 golova, a privukao je medijsku pažnju nakon sukoba sa trenerom Fabiom Capellom nakon što je izostavljen sa trening utakmice poslije debija za reprezentaciju.[4] U finalu Kupa Italije 2003. protiv Milana, Cassano je dobio crveni karton nakon prigovora, a dok je izlazio s terena napravio je neprimjerenu gestikulaciju rukama prema sucu.
Tokom sezone 2004/05, izgubio je mjesto u momčadi dok je trener bio Luigi Delneri, tada treći trener u godinu dana. Nakon što je Delneri podnio ostavku, njegova zamjena Bruno Conti ga je vratio u početnu postavu, a Cassano je u pet utakmica nosio kapitensku traku zbog odsustva Francesca Tottija.
Tokom priprema za sezonu 2005/06 Cassano je bio u sukobu sa upravom kluba zbog produženja ugovora koji je trebao isteći 30. juna 2006. godine. U januaru ga je Roma prodala Real Madridu za samo 5 miliona eura.[5] for just €5M.[6]
Cassano je postao tek drugi Italijan koji je zaigrao u Real Madridu nakon Christiana Panuccija. Debitirao je 18. januara 2006. u Kupu Kralja, u meču protiv Betisa, i postigao svoj prvi gol samo tri minuta nakon ulaska na teren.[2] Ipak, nakon samo četiri mjeseca u klubu, počeo je sa lošim prehrambenim navikama što je uvjetovalo i povećanom kilažom. Klub iz Madrida je Cassana kažnjavao finansijski za svaki gram viška.
30. oktobra je zvanični website kluba objavio vijest da je Cassano suspendovan zbog nepoštovanja trenera Capella, koji je preuzeo klub na početku te sezone.[7] Cassano je izgubio mjesto u ekipi i našao se na klupi zajedno sa Davidom Beckhamom i Ronaldom. U intervjuu za jednu rimsku radio stanicu Cassano je rekao kako bi se pješke vratio u Romu, te kako želi da se pomiri sa Tottijem s kojim se posvađao prije odlaska iz kluba. Ipak, ostao je u Madridu do ljeta 2007. godine.
U intervjuu za španske medije u julu 2007. predsjednik Real Madrida Ramón Calderón je opisao Cassanovo ponašanje kao "nepodnošljivo" i istakao kako će napustiti klub.[8]
13. augusta 2007. godine Sampdorija je uzela Cassana na jednogodišnju posudbu, preuzevši na sebe 1.2 miliona eura od njegove plate od 4.2 miliona.[2] Predstavljen je pred oko 2,500 navijača pet dana kasnije. Na prvoj novinarskoj konferenciji, Cassano je rekao da će uzeti broj 99, obzirom da te cifre u zbiru daju broj 18 koji je on želio imati na dresu, ali je već bio zauzet od strane Vladimira Komana.
Za Sampdoriju je prvi put nastupio u Derby della Lanterna protiv Genoe 23. septembra na kojem ga je zamijenio Vincenzo Montella u posljednjim minutima utakmice. Cassano je svoj prvi gol zabio u utakmici protiv Atalante sedam dana kasnije. Postizao je golove u tri iduće utakmice, te prekinuo seriju pobjeda tadašnjeg prvaka Intera, u meču koji je završio 1-1.
U remiju 2-2 sa Torinom, Cassano je dobio crveni karton, a po izlasku s terena je bacio dres na sudiju, te je kažnjen sa pet utakmica neigranja.[9] Sampdoria je završila sezonu plasmanom u Kup UEFA, a Cassano je prešao trajno u Sampdoriju u besplatnom transferu iz Reala.[10]
U drugoj sezoni Cassano je pokazao znatan napredak u ponašanju, te je postao zamjenik kapitena Angela Palomba. Nakon što je u januaru u Sampdoriju došao dotadašnji napadač Fiorentine Giampaolo Pazzini, njih dvojica su razvili jak napadački tandem koji je naišao na pohvale novinara, kao i predsjednika kluba Riccarda Garronea koji ih je poredio sa duom Vialli-Mancini koji je vodio Sampdoriju do njihove jedine titule do danas.[11]. Poređenje su prihvatili i sami igrači.[12][13]
Treća sezona u klubu je počela vrlo dobro za Cassana i Sampdoriju, a nakon pobjede nad Interom od 1-0 kratko su zasjeli i na prvo mjesto. Ipak, kriza rezultata koja je uslijedila, kao i težak poraz u lokalnom derbiju od Genoe od 3-0, dovela je do izostavljanja Cassana iz tima.
U posljednjim danima ljetnog prelaznog roka, mediji su objavili priču da će Cassano otići na posudbu u Fiorentinu, ali je klub tu tvrdnju opovrgao.[14] Cassano nije želio ići iz Sampdorije. To je potvrdio sam igrač u izjavi na klupskom websiteu.
U oktobru 2010. godine Cassano je izostavljen iz prve ekipe nakon sukoba sa predsjednikom kluba.[15] Iako je uslijedilo izvinjenje, Sampdoria je tražila raskid ugovora sa Cassanom.[16] Ipak, liga je vratila Cassana u ekipu i odbila zahtjev Sampdorije, ali ipak Sampdorija je morala Cassanu platiti samo 50% plaće do isteka ugovora.[17]
U decembru 2010. Milan, Sampdoria i igrač su dogovorili transfer koji je ovog igrača preselio na San Siro. Prilikom prelaska u Milan, Cassano je prihvatio znatno smanjenje plaće.[18][19] Cassano je debitirao za Milan protiv Cagliarija kada je ušao kao zamjena za Alexandera Merkela. Prvi gol je postigao u pobjedi nad Parmom od 4-0. Nije uspio da se izbori za poziciju u startnih 11 i uvijek je bio iza Ibrahimovića, Pata i Robinha.
Nakon što je Milan prodao ključne igrače Ibrahimovića i Thiaga Silvu, Cassano je tražio transfer. 21. augusta Milan i Inter su postigli dogovor o razmjeni Giampaola Pazzinija i Cassana[20], a Milan je Interu platio dodatnih 7 miliona eura.[21] Timu se priključio idući dan.[22]
Iako je u početku imao odličan odnos sa trenerom Stramaccionijem, u petak, 1. februara 2013. godine na treningu je došlo do rasprave između njih dvojice koja je na kraju završila guranjem i davljenjem nakon čega su drugi igrači morali intervenirati da sukob ne bi eskalirao.[23]
3. jula 2013. zvanično je objavljeno da će Antonio nastaviti karijeru u Parmi, a zadužio je svoj broj 99.[24]
Cassano je za reprezentaciju debitirao 12. novembra 2003. godine u prijateljskoj utakmici protiv Poljske u kojoj je postigao svoj prvi gol. Bio je dio ekipe na Europskom prvenstvu 2004. godine. Priliku za igru je dobio nakon što je Totti suspendovan poslije pljuvanja Christiana Poulsena na utakmici protiv Danske. U meču sa Švedskom je postigao gol, a bio je strijelac i u pobjedi protiv Bugarske od 2-1. Italija je takmičenje završila u grupnoj fazi zahvaljujući gol-razlici.
Nije bio učesnik Svjetskog prvenstva 2006. godine u Njemačkoj, ali je nastupao na Europskom prvenstvu 2008., ali nije postigao nijedan gol, dok je Italija poražena u četvrtfinalu od Španije.
Nakon dvogodišnjeg odsustva iz tima, zbog čega je tadašnji selektor Marcello Lippi bio kritikovan, Cesare Prandelli ga je vratio u tim u augustu 2010. u prijateljskom meču protiv Obale Slonovače.
Na Europskom prvenstvu 2012. godine je igrao šest utakmica i postigao jedan gol. U julu ga je FIFA kaznila novčano zbog homofobičnog komentara, kada je na pitanje da li u reprezentaciji Italije ima homoseksualaca odgovorio "Nadam se da ne.". Kasnije je rekao da je izjava pogrešno protumačena.[25]
Cassano je zaručio vaterpolo igračicu Carolinu Marcialis 2008. godine, a par se vjenčao 19. juna 2010. u crkvi Chiesa di San Martino u Portofinu.[26] Carolina je rodila sina Christophera 14. marta 2011. godine.[27] [28] U martu 2013. Antonio je postao otac po drugi put i sina nazvao Lionel, u čast Lionela Messija.[29]
30. oktobra je Cassano je doživio srčani udar u povratku Milana sa jedne gostujuće utakmice.[30][31] Prošao je manju operaciju srca nakon toga, a na terene se vratio 25. aprila, te postigao gol protiv Genoe.
Individual