Dušan Grabrijan (1899-1952) je slovenski i bosanski arhitekta, arhitektonski teoretičar i profesor.[1]1930. godine povučen šarmom Sarajeva, Grabrijan se doselio u Sarajevo te je narednih 20 godina proveo proučavajući i dokumentujući graditeljske i arhitektonske osnove Sarajeva i Bosne i Hercegovine uopće. Tokom 30-tih godina Grabrijan je bio profesor na Srednjoj tehničkoj školi (STŠ) u Sarajevu a izdao je i niz naučnih i istraživačkih djela. Grabrijan je prvi koji je, proučavajući orijentalnu kuću adaptiranu prema zahtjevima bosanskog podneblja, otkrio niz načela koja su proklamirali pioniri moderne arhitekture kao osnovne postavke savremene arhitekture primijenjene u stambenoj jedinici. Neke od tih postavki bile su polivalentni prostor, uklanjanje ili raščišćavanje prostora od prekomjernog namještaja, ugradba plakara, nadalje prostorno preklapanje, preklapanje eksterijera i interijera, mnogo svjetla, pravo na vidik, naselje u zelenilu i priroda kao element kompozicije te kuća koja se vani javlja kao kubistička plastika.