Lola Novaković | |
---|---|
Rođenje | |
Smrt | 3. april 2016 Beograd, Srbija | (80 godina)
Zanimanje | pjevačica |
Godine aktivnosti | 1957–1985. |
Zorana Lola Novaković (Beograd, 25. aprila 1935 – Beograd, 3. aprila 2016) bila je jugoslavenska pjevačica zabavne muzike i zvijezda iz 1960-ih i 1970-ih godina. Ostvarila je pobjede na mnogobrojnim domaćim festivalima zabavne muzike kao i van granica Jugoslavije, od Pariza do Tokija, od Bejruta do Moskve. Na festivalu Evrovizija koji se 1962. godine održavao u Luksemburgu osvojila je zapaženo četvrto mjesto sa pjesmom "Ne pali svjetla u sumrak." To je dugo godina bio najveći uspjeh jugoslavenske zabavne muzike, zahvaljujući njenoj vrhunskoj i profesionalnoj interpretaciji. Bila je jedna od najslavnijih imena u zabavnoj muzici u bivšoj Jugoslaviji, a publika joj je ostajala zahvalna i 1970-ih godina dodijelila je Loli titulu "Prve dame jugoslavenske zabavne muzike."[1]
Već kao dijete Lola Novaković je pokazivala ljubav i talent za pjevanje. U 17-oj godini života dobija poziv da sa orkestrom Pet Adrijatika pođe u Smederevo i u Domu JNA pjeva na dočeku nove 1953 godine. Lola je prihvatila i tako zaradila svoj prvi honorar u budućoj muzičkoj karijeri. Kasnije je sa istim orkestrom dobila angažman da pjeva u poznatom beogradskom hotelu "Bristol" i sa njima je počela tamo da se pojavljuje iz večeri u veče. Jedne večeri u hotel "Bristol" je iz Zagreba stigao Džimi Stanić i navratio da čuje Lolu o kojoj se već naveliko počelo pričati po Beogradu. 1957. godine Džimi je predložio Loli da odu u beogradsku "Stambol-kapiju" da malo pjevaju i zabavljaju inostrane goste koji su tamo navraćali. A u "Stambol-kapiji" Lolu je primijetio jedan muzičar iz Istočne Njemačke koji je po Beogradu tragao za novim talentima kako bi ih predstavio na Lajpciškom sajmu.
Ubrzo dobija poziv za nastup uz već popularnog Ivu Robića da na pozornici čuvenog lajpciškog "Kapitola" brani jugoslavenske nacionalne boje. Već poslije prvog koncerta poznata gramofonska kuća "Decca" nudi Loli da snimi ploču i to istu onu koju je kasnije za jugoslavensko tržište i za skupe pare otkupio zagrebački "Jugoton".
Ime Lole Novaković počinje da zauzima prve stranice beogradskih listova i da svojim koncertima osvaja mnoge evropske gradove: Bazel, Berlin, Drezden, Prag, Varšava. Mađari su je nekoliko puta pozivali da gostuje po mađarskim gradovima, pa je u Budimpešti za mađarski "Kvaliton" snimila ploču sa četiri pjesme koje je pjevala na španskom i engleskom jeziku.
Krajem 1958. godine Lola zajedno sa orkestrom Pet Adrijatika odlazi u Liban, gdje pjeva u luksuznom noćnom klubu "Lidu" u Bejrutu. Nakon toga potpisuje jednogodišnji ugovor za bejrutski "Mulen Ruž". Prije nego što je stekla popularnost u Jugoslaviji, Lola postaje libanska zvijezda estradne scene sa skoro svakodnevnim nastupima na Bejrutskom radiju i svojim mnogobrojnim nastupima u programima Libanske televizije. U Libanu je pjevala inostrane hitove, ali i naše narodne pjesme. Početkom 1960. godine Lola se nakon godinu i po dana boravka na Bliskom Istoku ukrcala na brod koji će je vratiti u domovinu. U bejrutskoj luci je bila ispraćena od strane velikog broja ljubitelja njene muzike.
Po povratku u Beograd, iste godine je zakazala koncert u "Domu sindikata" što je bio prvi solistički koncert u Jugoslaviji. Ulaznice su bile rasprodate za dva sata. Lola je je bila i prvi umjetnik iz Jugoslavije koji je gostovao u Rusiji. Nizali su se uspjesi na festivalima: 1961. pobjeđuje na Zagrebačkom festivalu sa pjesmom “Svitanje”, a iste godine na Opatijskom festivalu opet pobjeda sa pjesmom ”Jednom u gradu ko zna kom”. Na Zagrebačkom festivalu januara 1962. Lola je pjevala pjesmu “Ti nisi došao”. To je bio nezaboravni nastup, pred publikom i TV kamerama, savladana emocijama, u sred pjesme se rasplakala. To je publiku toliko impresioniralo da je dobila aplauz koji je trajao 10 minuta i ostao je najduži aplauz na tadašnjoj jugoslavenskoj sceni. Očekivano joj je gotovo jednoglasno dodijeljena prva nagrada.
Marta 1962. učestvuje na takmičenju Evrovizije sa pjesmom “Ne pali svjetla u sumrak” i osvaja odlično 4. mjesto. Tu je ostavila sjajan utisak, a uslijedio je poziv u Japan 1963. gdje provodi šest meseci na turneji po japanskim gradovima i nastupa u televizijskim emisijama.
Na međunarodnom festivalu "Rim pjeva" (Roma canta) u Rimu, u jakoj konkurenciji 14 pjevača, Lola nadmoćno pobjeđuje pjesmom “Ulica četiri fontane”. Ona lično ovo smatra svojom najdražom pobjedom u karijeri. U Beogradu joj priređuju nezaboravan doček. Još jednom je potvrdila da je najbolja, s pravom najveća zvijezda zabavne muzike toga vremena u bivšoj Jugoslaviji.
Lolin hit iz 1965. “Kap veselja” proglašen je pjesmom godine. Godine 1967. počinje festival “Pesma leta”, a Lola sa pjesmom “Marike” osvaja drugo mjesto, odmah iza Mikija Jevremovića i njegovog hita “Pijem”. Ostvaruje pobjedu na “Beogradskom proleću” 1973. sa pjesmom “Duga topla noć”. 1980. učestvuje na retrospektivi opatijskog festivala sa pjesmom “Harmonika” koja je mjesecima bila hit u Jugoslaviji.
Lola Novaković ostaje legendarna pjevačica koja sjeća na jedno vrijeme puno optimizma, nježnosti, emocija, što se u njenim pjesmama i osjeća. Bila je to karijera jedne istinske dive šezdesetih i sedamdesetih godina. Njene interpretacije su bile i ostale neprevaziđene, a nijedna pjevačica se nije usuđivala da otpjeva njenu pjesmu. Cijenjena od kolega i od publike, sa svima je bila u dobrim odnosima.
U doba kada je zabavna muzika polako prestajala da bude ono što je bila, kada su se umiješali novac i sumnjive vrijednosti, kada je "žuta štampa" počela da osuđuje njen privatni život, Lola se sa svojim suprugom Draganom Antićem povukla sa jugoslavenske muzičke scene. Tek povremeno je nastupala u inostranstvu. Za mnoge ljubitelje njene pjesme zauvijek je ostala u sjećanju kao mit.[1]