Nogometna reprezentacija Kine

Kineska nogometna reprezentacija
NadimakVeliki zid
SavezKineski nogometni savez
KonfederacijaAFC
SelektorGao Hongbo
Trenutni kapitenDu Wei
Najviše nastupaLi Ming (141)
Najbolji strijelacHao Haidong (41)
FIFA kodCHN
FIFA rang77.
Najveći FIFA rang37. (decembar 1998.)
Najniži FIFA rang108. (juli 2009.)
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći dres
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući dres

Kineska nogometna reprezentacija predstavlja Kinu u sportu nogometu.

Reprezentacija je osnovana 1924. godine, a FIFA ih je priznala 1931. godine. Domaće utakmice igraju na Workers Stadiumu koji prima 64,000 gledalaca. Najveći uspjeh im je plasman na Svjetskom prvenstvu 2002. godine. Na tom prvenstvu se baš i nisu proslavili, završili su kao posljednji u grupi, bez bodova. Na Azijskom nogometnom prvenstvu najdalje su došli do finala, dva puta (1984. i 2004.), ali su oba puta izgubili. 1984. godine od Saudijske Arabije rezultatom 2:0, a 2004. od Japana rezultatom 3:1.

Historija

[uredi | uredi izvor]

1949. - 1978.

[uredi | uredi izvor]

Kina je odigrala svoju prvu utakmicu 4. augusta 1952. protiv Finske. U slijedećih skoro 30 godina, Kina uglavnom igra prijateljske utakmice s državama koje su je priznale, kao što su Albanija, Mjanmar, Kambodža, Gvineja, Mađarska, Mongolija, Sjeverna Koreja, Sjeverni Vijetnam, Pakistan, SSSR, Sudan i Ujedinjena Arapska Republika.

1978. - 2002.

[uredi | uredi izvor]

Kineski nogomet je počeo rasti po popularnosti kasnih 1980-ih kroz uvođenje televizije u kineska domaćinstva. Prije toga, najpopularniji sportovi u Kini su bili badminton i stolni tenis. Godine 1980., Kina se takmiči u kvalifikacijama za SP 1982, ali su izgubili play-off utakmicu protiv Novog Zelanda. Tokom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1986, Kina igra sa Hong Kongom s kojima se suočavaju u Pekingu u konačnom ogledu prve runde 19. maja 1985., gdje je Kina samo trebala izvući remi. Međutim, Hong Kong pobjeđuje 2:1, što je rezultiralo neredima između lokalnih navijača. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1990, Kina je ponovno dosegla zadnji krug kvalifikacija, ali je izgubila od Katra u završnoj utakmici grupe. Tokom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1994 nisu uspjeli doći do završnog kruga kvalifikacija, završili su drugi, iza Iraka. Kina je na bila na pragu kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 1998, ali je izgubila presudne utakmice kod kuće protiv Katra i Irana. Dana 26. januara 2000. Kina pobijeđuje Guam 19:0 u kvalifikacijama za Azijsko prvenstvo 2000., što je bio svjetski rekord u međunarodnoj nogometnoj utakmici, u to vrijeme. Rekord je, međutim oborio Kuvajt 19 dana kasnije. Dana 7. oktobra 2001., Kina, pod vodstvom trenera Bore Milutinovića, odlazi na Svjetsko prvenstvo 2002., prvi put. Međutim, nisu uspjeli postići niti jedan gol, izgubivši sve tri utakmice, a eliminisani su u grupi fazi.

Novija historija

[uredi | uredi izvor]

U posljednjih nekoliko godina, mnogi su ukazivali na dvije glavne slabosti tima. Unatoč vrlo dobro organizovanoj odbrani, momčadi nedostaje dobar napadač i kreativni playmaker, koji također mogu zadržati posjed lopte. Glavna taktika protiv jače momčadi su odbrana i kontranapadi, s dugim loptama na usamljenog napadača, koji brzo izgubi loptu zbog nedostatka podrške. U posljednje vrijeme, sve veći broj kineskih igrača seli u Evropu da stekne iskustvo u profesionalnom okruženju.

U novembru 2004., momčad nije prošla pretkvalifikacije za SP 2006., izgubili su od Kuvajta na gol razliku, iako je Kina zabila sedam golova protiv Hong Konga prije toga. Trener Arie Haan je kasnije smijenjen.

U augustu 2005., Kina je osvojila Istočnoazijsko nogometno prvenstvo 2005. Igrali su neodlučeno 1:1 protiv Republike Koreje, ostvarili 2:2 remi protiv Japana i 2:0 pobjedu protiv Koreje DPR. To je bio njihov prvi međunarodni naslov ikad. Za vrijeme kvalifikacija za Azijski kup 2007., 2006. godine, tim je postao predmet goleme kritike u medijima i nacionalne sramote, kada je zabio samo jedan gol protiv Singapura kod kuće u Tianjinu, i remizirao s jugoistočnim azijskim gradom-državom u uzvratu. U pripremama za Azijski kup 2007., momčad provodi nekoliko tjedana vodeći do turnira na turneji po Sjedinjenim Državama. Dok 4:1 poraz od Sjedinjenih Država nije bilo neočekivan, 1:0 poraz od Real Salt Lake tima, koji završio na dnu MLS lige, izaziva zabrinutost.

Glavni stadion

Na Azijskom kupu, kineska reprezentacija odigrala je tri utakmice; pobjeda protiv Malezije, remi s Iranom nakon što je vodila 2:1 na poluvremenu, i poraz do Uzbekistana od 3:0. Trenera Zhua je kasnije zamijenio Vladimir Petrović. U junu 2008., Kina ponovno nije uspjela u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, izgubivši od Katara i Iraka kod kuće. U aprilu 2009., trener Gao Hongboa zamijenio je Yin Tieshenga. U februaru 2010., Kina je osvojila Istočnoazijsko nogometno prvenstvo ponovo, pod vodstvom svog mladog trenera Gao Hongboa. Kina je završila prvenstvo sa jednim remijem i 2 pobjede, uključujući 3:0 pobjedu nad Republikom Korejom, što je bila njihova prva pobjeda protiv Južne Koreje. Također, Kina je jedina momčad koja je primila 0 golova na turniru. Što se tiče međunarodnih prijateljskih utakmica, zapaženi rezultati bili su 0:0 protiv Brazila (u februaru 2003.), 1:1 remi protiv Njemačke (maj 2009.), i 1:0 pobjeda nad Francuskom (u junu 2010). Dana 4. juna 2010., Kina je pobijedila Francusku 1:0 u Réunionu, zahvaljujući golu Deng Zhuoxianga iz 68. minute.

Rivali

[uredi | uredi izvor]

Tradicionalno, Kini je najveći rival uvijek bio Japan. To je ilustrovano nakon Azijskog kupa 2004. gdje je Japan pobijedio 3:1, kada su izbili neredi od strane kineskih navijača u blizini sjevernih vrata na Peking Workers stadionu. Kina je najnoviji turnirski susret s Japanom imala 2010. na Istočnoazijskom nogometnom prvenstvu u Tokiju, gdje su dvije strane remizirale 0:0. Kina je pobijedila na turniru nakon pobjeda na preostale dvije utakmice. Još jedno dobro poznato rivalstvo je sa Južnom Korejom. Kina je odigrala 27 utakmica protiv Koreje između 1978. i 2010., bez pobjede (11 remija i 16 poraza). Mediji su skovali termin "Koreaphobia" kako bi opisali ovaj fenomen, a Kina je zabilježila prvu pobjedu protiv Koreje 10. februara 2010., kada je pobijedila 3:0 na Istočnoazijskom nogometnom prvenstvu 2010., na kraju došla i do pobjede na turniru.

Statistika igrača

[uredi | uredi izvor]

Kapiteni

[uredi | uredi izvor]
Period Kapiten Vice-kapiten Treći kapiten
1951 Wang Shouxian - -
1952–1954 Guo Hongbin - -
1955–1959 Sun Fucheng - -
1960–1964 Chen Jialiang - -
1965–1969 Gao Fengwen Xu Genbao -
1969–1972 Gao Fengwen Qi Wusheng Xiang Hengqing
1972–1975 Qi Wusheng Xu Genbao Xiang Hengqing
1976–1979 Xiang Hengqing Chi Shangbin He Jia
1979–1981 Chi Shangbin Rong Zhihang Huang Xiangdong
1981–1982 Chi Shangbin Huang Xiangdong Zuo Shusheng
1983–1985 Zuo Shusheng Li Fusheng
1986–1987 Zhu Bo Jia Xiuquan Ma Lin
1987–1988 Jia Xiuquan Zhu Bo Ma Lin
1989–1992 Zhu Bo Jia Xiuquan Ma Lin
1993–1994 Zhu Bo Wu Qunli Xu Hong
1994–1996 Xu Hong
1996–1997 Fan Zhiyi Xu Hong
1998–1999 Fan Zhiyi Zhang Enhua
2000–2001 Ma Mingyu Li Ming Qi Hong
2002 Ma Mingyu Fan Zhiyi Jiang Jin
2003–2004 Li Weifeng Zheng Zhi Zhao Junzhe
2005–2006 Li Weifeng Zhao Junzhe Ji Mingyi
2006 Zheng Zhi Zhao Junzhe Ji Mingyi
2007 Zheng Zhi Sun Jihai Ji Mingyi
2008 Zheng Zhi Li Weifeng Zhao Junzhe
2009 Du Wei Wang Xiao Zhou Haibin
danas Du Wei


Najbolji strijelci

[uredi | uredi izvor]
# Igrač Golova Period
1 Hao Haidong 41 1987–2004
2 Liu Haiguang 36 1983–1990
3 Ma Lin 33 1984–1990
4 Li Hui 28 1983–1988
5 Su Maozhen 26 1992–2002
5 Li Jinyu 26 1996–danas
7 Zuo Shusheng 23 1979–1985
8 Zhao Dayu 19 1982–1986
8 Fan Zhiyi 19 1987–2002
8 Mai Chao 19 1986–1992
11 Qu Bo 17 2000–danas
12 Gu Guangming 15 1979–1985
13 Jia Xiuquan 14 1982–1993
14 Xie Yuxin 13 1987–1996
14 Li Weifeng 13 1997–danas
16 Peng Weiguo 12 1992–2000
16 Huang Xiangdong 12 1977–1983
16 Ma Mingyu 12 1993–2002
16 Zheng Zhi 12 1998–danas
20 Gao Hongbo 11 1992–1997
20 Yang Chen 11 1995–2004
20 Qi Hong 11 1997–2004


Igrači sa najviše nastupa

[uredi | uredi izvor]
# Igrač Nastupa Period
1 Li Ming 141 1991–2004
2 Jia Xiuquan 136 1982–1993
3 Fan Zhiyi 132 1987–2002
4 Xie Yuxin 120 1987–1996
5 Li Fusheng 119 1976–1984
6 Hao Haidong 116 1987–2004
7 Lin Lefeng 113 1977–1986
8 Ou Chuliang 109 1990–2002
9 Li Weifeng 105 1997–danas