Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Rafael Boban | |
---|---|
Nadimak | Ranko |
Rođenje | 23. decembar 1907. Grude, Bosna i Hercegovina. |
Nacionalnost | Hrvat |
Služba | 1941. - 1945. |
Čin | General |
Ratovi | Drugi svjetski rat |
Važnije bitke | Operacija Trio Bitka za Kupres Bitka na Neretvi |
Vojska | Ustaška vojnica Hrvatske oružane snage |
Rod vojske | Pješadija |
Komandovao | I. djelatna bojna - Podromanija V. ustaški sdrug 5. hrvatska divizija |
Odlikovanja | Željezni križ II. stupnja Vojnički red željeznog trolista I. stupnja |
Rafael Ranko Boban (Bobanova Draga, Sovići kraj Gruda, 23. decembar 1907-?)[nedostaje referenca], ustaški pukovnik i general Hrvatskih oružanih snaga.
Isprva oficir u vojsci Kraljevine Jugoslavije. U ustaški logor Bovegno u Italiji došao je u ljeto 1932., ali se odmah vratio i sudjelovao u Velebitskom ustanku (u septembru 1932.), te opet preko Zadra potražio boravište u Italiji. U maju 1934. Ante Pavelić imenovao ga je rojnikom vodnikom. Iduće je godine (1935.) zamjenik zapovjednika satnije na Liparima, potom ga Italijani prebacuju u Kalabriju. Početkom decembra 1937. uhapšen je s grupom ustaša zbog navodnog pripremanja atentata na Milana Stojadinovića, ali je ubrzo pušten. Pripadao je krugu najpovjerljivijih Pavelićevih suradnika.
Nakon proglašenja NDH vratio se u domovinu i djelovao u Ustaškoj vojnici. U novembru 1941. promaknut je u čin ustaškog satnika. Nakon izbijanja partizanskog ustanka protiv vlasti NDH, postaje zamjenik zapovjednika elitne jedinice Ustaške vojnice, Crne legije, Jure Francetića. U junu 1942. zapovjedao je jednom bojnom Crne legije koja je dva dana i dvije noći branila grad Kupres od partizanskih napada. Nakon pogibije Jure Francetića (potkraj 1942.) postaje zapovjednik Crne legije, koja iste godine biva rasformirana. 3. bojna bivše Crne legije postaje V. Stajaći djelatni sdrug, koji kasnije operira u Podravini a Boban postaje njegov zapovjednik. Pod njegovim zapovjedništvom V. ustaški stajaći zdrug 13. oktobra 1944. odbija napad partizanskog 6. i 10. korpusa te 7. banijske divizije na Koprivnicu. U istom mjesecu čuva zatočene bivše ministre, Mladena Lorkovića i Antu Vokića u Koprivnici. Na kraju rata imao je čin ustaškog pukovnika i generala Hrvatskih oružanih snaga. U maju 1945. povlači se u Austriju, te se kod Bleiburga uspijeva probiti na sigurno.
Postoji više verzija o Bobanovoj životnoj sudbini nakon 1945. Prema jednoj je poginuo 1946. u Podravini u borbi s partizanima, a prema drugoj 1947. kao križar u Hercegovini. (Postoje i priče da se prebacio u Argentinu, potom u SAD, gdje je pristupio američkoj vojsci i sudjelovao u Korejskom ratu. Ondje je navodno izgubio ruku te je umirovljen i vraćen u SAD, nakon čega je preselio u Austriju i ondje umro.) Poznato je samo da je prilikom rekonstrukcije Vlade NDH u izbjeglištvu 1951. Ante Pavelić imenovao Bobana ministrom Oružanih snaga, iako on nije bio prisutan.
Poznati hrvatski historičar dr. Zdravko Dizdar je prema vlastitom navodu raspolagao sa Bobanovim pismom koje je poslao svojoj supruzi, u kojem stoji da je kao anti-komunistički borac sudjelovao u redovima Američke vojske u Korejskom ratu, te je nakon umirovljenja kao oficir američke vojske živio u Irskoj do smrti.