Tennis Masters Cup | |
---|---|
ATP Tour | |
Službeni naziv | ATP Finals |
Lokacija | Torino (2021–2030) |
Stadion | Inalpi Arena |
Kategorija | Završni turnir sezone |
Podloga | Tvrda (d) |
Žrijeb | 8S / 8D |
Nagradni fond | 15.250.000 $ (2024) |
Najviše poj. titula | ![]() |
Veb-sajt | nittoatpfinals |
Trenutni prvaci (2024) | |
Muškarci pojedinačno | ![]() |
Muški parovi | ![]() ![]() |
Tennis Masters Cup (od 2009. ATP World Tour Finals, a od 2017. ATP Finals) profesionalni je teniski turnir za muškarce koji se održava na kraju svake teniske sezone počevši od 1970. Igra se u dvorani na tvrdoj podlozi. Trenutno se održava u Inalpi Areni u Torinu, gdje će ostati do 2030, a kroz historiju se održavao u još 14 gradova. Na njemu nastupa osam najboljih tenisera i parova s ATP-liste tokom jedne sezone.
Za razliku od svih drugih muških turnira, Masters Cup nije turnir na direktno ispadanje. Osmorica igrača podijeljena su u dvije grupe po četiri, a prva dvojica iz svake grupe prolaze u polufinale. Isto važi i za parove. Iako je teoretski moguće proći u polufinale s dva poraza u grupi, nijedan igrač s više od jednog poraza nije osvojio titulu u pojedinačnoj konkurenciji.
Trenutni format takmičenja primijenjen je na svim izdanjima ovog turnira osim sljedećih:
Po sadašnjem sistemu bodovanja pobjednici u obje konkurencije dobijaju do 1500 ATP-bodova. Za svaki poraz u grupi od tog broja oduzima se 200 bodova.
Ovaj turnir četvrta je evolucija prvenstva koje je ustanovljeno 1970. Prvobitno se zvao Masters Grand Prix i bio je dio turneje Grand Prix. Organizirala ga je Međunarodna organizacija za tenis na travi (ITLF, kasnije ITF). Održavao se uporedo s WCT Finalsom, koji je također bio završni turnir sezone za najbolje igrače u okviru rivalske turneje World Championship Tennis. Na Masters Grand Prixu nastupali su najbolji igrači svijeta, ali za taj turnir nisu dobijali ATP-bodove.
Godine 1990. Asocijacija teniskih profesionalaca (ATP) preuzela je rukovođenje muškim turnirima osim Grand Slam turnira i zamijenila Masters Grand Prix ATP Tour svjetskim prvenstvom. Sada su u igri bili i ATP-bodovi; neporaženi osvajač titule dobio bi jednak broj bodova kao za osvajanje jednog Grand Slam turnira. ITF, koji je nastavio rukovoditi Grand Slam turnirima, osnovao je konkurentski završni turnir sezone pod nazivom Grand Slam kup, na kojem se takmičilo 16 igrača koji su ostvarili najbolje rezultate na Grand Slam turnirima u datoj sezoni.
U decembru 1999. ATP i ITF dogovorili su se da obustave ta dva turnira i ustanove novi u zajedničkom vlasništvu pod nazivom Tennis Masters Cup. Kao i prije, takmičila su se osmorica igrača, ali igrač koji je bio na osmom mjestu ATP-ove Champions Race liste (koja se vodi samo za datu sezonu) nije imao zagarantirano mjesto. Ako igrač koji osvoji jedan od Grand Slam turnira završi sezonu ispod osmog mjesta na listi, ali i dalje nije plasiran ispod 20. mjesta, stekao bi pravo učešća na Masters Cupu umjesto osmoplasiranog s liste. Ako dva igrača izvan osam najboljih osvoje Grand Slam turnir, na Masters Cup išao bi onaj koji je bolje plasiran na ATP-listi.
Godine 2009. Masters Cup preimenovan je u ATP World Tour Finals i određeno je da se održava u londonskoj O2 Areni od 2009. do 2013.[1] Ugovor je 2012. produžen do 2015,[2] kad je ponovo produžen do 2018.[3] Godine 2017. naziv turnira skraćen je u ATP Finals, a ugovor s O2 Arenom produžen do 2020.[4][5] U decembru 2018. objavljeno je da su s početnog spiska sa 40 gradova London, Manchester, Singapur, Tokio i Torino ostali među kandidatima za domaćina turnira od 2021.[6] U aprilu 2019. ATP je objavio da će Torino biti novi domaćin završnog turnira od 2021. do 2025.[7]
Mnogo godina turnir za parove održavan je kao poseban turnir sedmicu nakon pojedinačnog, ali u skorije vrijeme održavaju se u isto vrijeme i u istom gradu. Sistem takmičenja identičan je sistemu u pojedinačnoj konkurenciji.
U većem dijelu svoje historije ovaj turnir smatran je najvažnijim dvoranskim turnirom u muškom teniskom kalendaru (bilo je nekoliko izuzetaka kad je bio organiziran na otvorenom: Melbourne 1974. i Houston 2003. i 2004). Dvorana omogućuje kontrolirane uvjete za igru, što se odnosi i na vrstu podloge i na sistem rasvjete.
Najviše titula ima Novak Đoković (sedam), a Roger Federer drži rekord po najvećem broju finala (deset).
Faza | Pojedinačno | Parovi[a] | Bodovi |
---|---|---|---|
Osvajač | 2.237.200 $ | 356.800 $ | 500 |
Finalist | 1.123.400 $ | 178.500 $ | 400 |
Dobijeni meč u grupi | 396.500 $ | 96.600 $ | 200 |
Naknada za učešće | Tri meča = 331.000 $ Dva meča = 248.250 $ Jedan meč = 165.500 $ |
Tri meča = 134.200 $ Dva meča = 100.650 $ Jedan meč = 67.100 $ |
N/D |
Zamjene | 155.000 $ | 51.700 $ | N/D |
Osim ovoga, u nagrade spadaju i Barclayjevi trofeji za pobjednike u obje konkurencije i ATP-ov trofej za broja 1.[8][9]
Grad | Godine | Podloga | Dvorana | Kapacitet |
---|---|---|---|---|
Tokio | 1970. | Tepih | Metropolitanska sportska dvorana | 6500 |
Pariz | 1971. | "Pierre de Coubertin" | 5000 | |
Barcelona | 1972. | Palau Blaugrana | 5700 | |
Boston | 1973. | Boston Garden | 14.900 | |
Melbourne | 1974. | Trava | Kooyong Stadium | 8500 |
Stockholm | 1975. | Tepih | Kraljevska teniska dvorana | 6000 |
Houston | 1976. | The Summit | 16.300 | |
New York City | 1977–1989. | Madison Square Garden | 18.000 | |
Frankfurt | 1990–1995. | Festhalle Frankfurt | 12.000 | |
Hannover | 1996–1999. | Tepih (1996) Tvrda (d) (1997–1999) |
Hanoversko sajmište | 15.000 |
Lisabon | 2000. | Tvrda (d) | Atlantski paviljon | 12.000 |
Sydney | 2001. | Acer Arena | 17.500 | |
Šangaj | 2002. | SNIEC | ||
Houston | 2003–2004. | Tvrda (o) | Teniski klub Westside | 5240 |
Šangaj | 2005–2008. | Tepih (2005) Tvrda (d) (2006–2008) |
Qizhong Arena | 15.000 |
London | 2009–2020. | Tvrda (d) | O2 Arena[10] | 20.000 |
Torino | 2021–2030. | Inalpi Arena[11] | 16.600 |
Aktivni igrači napisani su podebljanim slovima.
Titule | Igrač | Pobjede | Finala |
---|---|---|---|
7 | ![]() |
2008, 2012, 2013, 2014, 2015, 2022, 2023. | 2016, 2018. |
6 | ![]() |
2003, 2004, 2006, 2007, 2010, 2011. | 2005, 2012, 2014, 2015. |
5 | ![]() |
1981, 1982, 1985, 1986, 1987. | 1980, 1983, 1984, 1988. |
![]() |
1991, 1994, 1996, 1997, 1999. | 1993. | |
4 | ![]() |
1971, 1972, 1973, 1975. | 1974. |
3 | ![]() |
1988, 1992, 1995. | 1985, 1986, 1989, 1994, 1996. |
![]() |
1978, 1983, 1984. | 1982. | |
2 | ![]() |
1979, 1980. | 1975, 1977. |
![]() |
2001, 2002. | 2004. | |
![]() |
2018, 2021. | ||
1 | ![]() |
1990. | 1999, 2000, 2003. |
![]() |
1970. | 1971, 1972. | |
![]() |
2009. | 2008. | |
![]() |
1989. | 1990. | |
![]() |
2020. | 2021. | |
![]() |
2024. | 2023. | |
![]() |
1977. | ||
![]() |
1998. | ||
![]() |
2000. | ||
![]() |
2016. | ||
![]() |
2017. | ||
![]() |
2005. | ||
![]() |
1976. | ||
![]() |
1993. | ||
![]() |
1974. | ||
![]() |
2019. | ||
0 | ![]() |
1979, 1981. | |
![]() |
1991, 1992. | ||
![]() |
2010, 2013. | ||
![]() |
2019, 2020. | ||
![]() |
1970. | ||
![]() |
1973. | ||
![]() |
1976. | ||
![]() |
1978. | ||
![]() |
1987. | ||
![]() |
1995. | ||
![]() |
1997. | ||
![]() |
1998. | ||
![]() |
2001. | ||
![]() |
2002. | ||
![]() |
2006. | ||
![]() |
2007. | ||
![]() |
2009. | ||
![]() |
2011. | ||
![]() |
2017. | ||
![]() |
2022. | ||
![]() |
2024. |
Aktivni igrači napisani su podebljanim slovima.
Titule | Igrač | Pobjede | Finala |
---|---|---|---|
7 | ![]() |
1978, 1979, 1980, 1981, 1982, 1983, 1984. | |
![]() |
1978, 1979, 1980, 1981, 1982, 1983, 1984. | ||
5 | ![]() |
2003, 2004, 2009, 2014, 2018. | 2008, 2013. |
4 | ![]() |
2003, 2004, 2009, 2014. | 2008, 2013. |
![]() |
2007, 2008, 2010, 2011. | 1998, 2006. | |
3 | ![]() |
1985, 1986, 1991. | 1989, 1992. |
![]() |
1988, 1997, 2001. | ||
2 | ![]() |
1992, 1996. | 1993, 1994. |
![]() |
1992, 1996. | 1993, 1994. | |
![]() |
2006, 2011. | 2009, 2010. | |
![]() |
1993, 1998. | 1995. | |
![]() |
1993, 1998. | 1995. | |
![]() |
2008, 2010. | 2005. | |
![]() |
2019, 2021. | 2018. | |
![]() |
2019, 2021. | 2018. | |
![]() |
2022, 2023. | 2021. | |
![]() |
2022, 2023. | 2021. | |
![]() |
1985, 1986. | ||
![]() |
1994, 2006. | ||
![]() |
2016, 2017. | ||
![]() |
2016, 2017. | ||
1 | ![]() |
1976. | 1982, 1984. |
![]() |
1991. | 1989, 1992. | |
![]() |
2007. | 1998, 2006. | |
![]() |
1970. | 1977. | |
![]() |
1987. | 1983. | |
![]() |
1990. | 1986. | |
![]() |
1999. | 1996. | |
![]() |
1999. | 1996. | |
![]() |
2005. | 2003. | |
![]() |
2005. | 2003. | |
![]() |
2020. | 2022. | |
![]() |
1970. | ||
![]() |
1975. | ||
![]() |
1975. | ||
![]() |
1976. | ||
![]() |
1977. | ||
![]() |
1977. | ||
![]() |
1987. | ||
![]() |
1988. | ||
![]() |
1989. | ||
![]() |
1989. | ||
![]() |
1990. | ||
![]() |
1994. | ||
![]() |
1995. | ||
![]() |
1995. | ||
![]() |
1997. | ||
![]() |
2000. | ||
![]() |
2000. | ||
![]() |
2001. | ||
![]() |
2012. | ||
![]() |
2012. | ||
![]() |
2013. | ||
![]() |
2013. | ||
![]() |
2015. | ||
![]() |
2015. | ||
![]() |
2018. | ||
![]() |
2020. | ||
![]() |
2024. | ||
![]() |
2024. |
Najviše titula:[13]
1. Novak Đoković: 7 (2008, 2012, 2013, 2014, 2015, 2022, 2023)
2. Roger Federer: 6 (2003, 2004, 2006, 2007, 2010, 2011)
3. Ivan Lendl: 5 (1981, 1982, 1985, 1986, 1987)
Pete Sampras: 5 (1991, 1994, 1996, 1997, 1999)
5. Ilie Năstase: 4 (1971, 1972, 1973, 1975)
Najviše uzastopnih titula:
1. Novak Đoković: 4 (2012–2015)
2. Ilie Năstase: 3 (1971–1973)
Ivan Lendl: 3 (1985–1987)
Najviše finala:
1. Roger Federer: 10 (2003–2007, 2010–2012, 2014–2015)
2. Ivan Lendl: 9 (1980–1988)
2. Novak Đoković: 9 (2008, 2012–2016, 2018, 2022–2023)
3. Boris Becker: 8 (1985–1986, 1988–1989, 1992, 1994–1996)
5. Pete Sampras: 6 (1991, 1993–1994, 1996–1997, 1999)
Najviše uzastopnih finala:
1. Ivan Lendl: 9 (1980–1988)
2. Novak Đoković: 5 (2012–2016)
Roger Federer: 5 (2003–2007)
Ilie Năstase: 5 (1971–1975)
5. Boris Becker: 3 (1994–1996)
Stan Smith: 3 (1970–1972)
Igrači koji su osvojili turnir bez poraza:
1. Roger Federer (2003, 2004, 2006, 2010, 2011)
Ivan Lendl (1981, 1982, 1985, 1986, 1987)
3. Novak Đoković (2012, 2013, 2014, 2022)
John McEnroe (1978, 1983, 1984)
5. Ilie Năstase (1971, 1972)
6. Björn Borg (1979)
Lleyton Hewitt (2001)
Danil Medvedev (2020)
Andy Murray (2016)
Michael Stich (1993)
Guillermo Vilas (1974)
Napomena: U periodu 1982–1985. nije se igralo po grupama.
Najviše nastupa:
1. Roger Federer: 17 (2002–2015, 2017–2019)
2. Novak Đoković: 16 (2007–2016, 2018–2023)
3. Andre Agassi: 13 (1988–1991, 1994, 1996, 1998–2003, 2005)
4. Ivan Lendl: 12 (1980–1991)
5. Boris Becker: 11 (1985–1992, 1994–1996)
Jimmy Connors: 11 (1972–1973, 1977–1984, 1987)
Pete Sampras: 11 (1990–2000)
Najviše uzastopnih nastupa:
1. Roger Federer: 14 (2002–2015)
2. Ivan Lendl: 12 (1980–1991)
3. Pete Sampras: 11 (1990–2000)
4. Novak Đoković: 10 (2007–2016)
Najviše titula u parovima:[13]
1. Peter Fleming – 7
John McEnroe – 7
2. Mike Bryan – 5
3. Bob Bryan – 4
Daniel Nestor – 4