Dragutin Šurbek

Dragutin Šurbek Nadnevak rođenja 8. kolovoza 1946. Nadnevak smrti 14. srpnja 2018. Športski podatci Osvojene medalje Stolni tenis Svjetska prvenstva bronca München 1969. momčadski bronca Nagoya 1971. pojedinačno bronca Nagoya 1971. momčadski bronca Sarajevo 1973. pojedinačno bronca Sarajevo 1973. parovi srebro Kalkuta 1975. parovi srebro Kalkuta 1975. momčadski bronca Birmingham 1977. parovi zlato Pjongjang 1979. parovi bronca Novi Sad 1981. pojedinačno bronca Novi Sad 1981. parovi zlato Tokio 1983. parovi Europska prvenstva zlato Lyon 1968. pojedinačno bronca Lyon 1968. momčadski zlato Moskva 1970. parovi srebro Moskva 1970. momčadski srebro Rotterdam 1972. momčadski bronca Novi Sad 1974. pojedinačno bronca Novi Sad 1974. parovi bronca Novi Sad 1974. momčadski zlato Prag 1976. momčadski bronca Prag 1976. parovi bronca Duisburg 1978. parovi srebro Bern 1980. parovi zlato Budimpešta 1982. parovi srebro Budimpešta 1982. mj. parovi bronca Budimpešta 1982. momčadski zlato Moskva 1984. parovi bronca Moskva 1984. mj. parovi bronca Prag 1986. parovi bronca Prag 1986. mj. parovi

Dragutin Šurbek (Zagreb, 8. kolovoza 1946. — Zagreb, 14. srpnja 2018.) bio je hrvatski stolnotenisač i trener.

Životopis

Sa stolnim je tenisom u dodiru od 1961., kad je bio u Senti u eksperimentalnoj školi za vrijeme praznika, gdje se je školovao kod Vilima Harangoza.^[1] 1964. je postigao svoj prvi veliki međunarodni uspjeh, postavši prvakom Balkana 1964., a godinu poslije postao je državnim prvakom.^[1] Bio je poslije višestruki svjetski i europski prvak u parovima, te pojedinačni prvak Europe. U svojoj impresivnoj karijeri osim spomenutih naslova prvaka osvojio je i impozantan broj srebrnih i brončanih medalja na velikim natjecanjima, gdje je u razdoblju od dvadesetak godina u periodu od sredine 1960-tih pa do sredine 1980-tih godina posebno s partnerom iz reprezentacije Antunom Stipančićem ali i drugim igračima i igračicama dominirao europskim i svjetskim stolnim tenisom. Uspješan je bio i na klupskom planu gdje je također višestruki europski prvak.

Igrao je za Poštar, Grafičar (klub koji se je poslije zvao Vjesnik i Večernji list). Budući da je bio reprezentativcem nije smio ići igrati u inozemstvo prije 30. godine. Kad je stekao uvjete, otišao je igrati u Njemačku. Kad se Hrvatska osamostalila, vratio se je u Hrvatsku gdje je igrao u Vodovodu iz Osijeka, Industrogradnji, Signotehni i Mašinocommerceu. Poslije se je opet vratio u Njemačku gdje je igrao za Glünde.^[1] Nakon prestanka igračke karijere, kandidirao se je za izbornika hrvatske stolnoteniske reprezentacije.^[1]

Igrao je za jugoslavensku i nakon osamostaljenja Hrvatske za hrvatsku stolnotenisku reprezentaciju, u kojoj je igrao zajedno sa sinom, Dragutinom Šurbekom Jr. Za Hrvatsku je u paru s Zoranom Primorcem osvojio srebro u parovima na Mediteranskim igrama 1993. godine u Languedoc-Roussilonu.^[2]

Dragutin Šurbek bio je ugledni stolnoteniski trener i predsjednik Hrvatskog stolnoteniskog saveza.^[3]

Najvažniji rezultati

Svjetska prvenstva

• 1969. München
  • 3. mjesto momčadski
• 1971. Nagoya
  • 3. mjesto pojedinačno
  • 3. momčadski
• 1973. Sarajevo
  • 3. mjesto pojedinačno
  • 3. mjesto parovi (Antun Stipančić)
• 1975. Kalkuta
  • 2. mjesto momčadski
  • 2. mjesto parovi (Antun Stipančić)
• 1977. Birmingham
  • 3. mjesto parovi (Antun Stipančić)
• 1979. Pjongjang
  • 1. mjesto parovi (Antun Stipančić)
• 1981. Novi Sad
  • 3. mjesto pojedinačno
  • 3. mjesto parovi (Antun Stipančić)
• 1983. Tokio
  • 1. mjesto parovi (Zoran Kalinić)

Europska prvenstva

• 1968 Lyon
  • 1. mjesto pojedinačno
  • 3. mjesto momčadski
• 1970. Moskva
  • 1. mjesto parovi (Antun Stipančić)
  • 2. mjesto momčadski
• 1972. Rotterdam
  • 2. mjesto momčadski
• 1974 in Novi Sad
  • 3. mjesto pojedinačno
  • 3. mjesto parovi (Antun Stipančić)
  • 3. mjesto momčadski
• 1976. Prag
  • 1. mjesto momčadski
  • 3. mjesto parovi (Antun Stipančić)
• 1978. Duisburg
  • 3. mjesto parovi (Antun Stipančić)
• 1980. Bern
  • 2. mjesto parovi (Antun Stipančić)
• 1982. Budimpešta
  • 3. mjesto momčadski
  • 1. mjesto parovi (Zoran Kalinić)
  • 2. mjesto mješoviti parovi (Branka Batinić)
• 1984. Moskva
  • 1. mjesto parovi (Zoran Kalinić)
  • 3. mjesto mješoviti parovi (Branka Batinić)
• 1986. Prag
  • 3. mjesto parovi (Zoran Kalinić)
  • 3. mjesto mješoviti parovi (Branka Batinić)

Europa Top-12

• 1971, 3. mjesto - Zadar
• 1972. 3. mjesto - Zagreb
• 1973. 2. mjesto - Böblingen
• 1974. 5. mjesto - Trolihättan
• 1975. 4. mjesto - Wien
• 1976. 1. mjesto - Lübeck
• 1977. 2. mjesto - Sarajevo
• 1978. 7. mjesto - Prag
• 1979. 1. mjesto - Kristianstad
• 1980. 8. mjesto - München
• 1981. 3. mjesto - Miskolc
• 1984. 9. mjesto - Bratislava
• 1985. 7. mjesto - Barcelona

Izvori

1. Slobodna Dalmacija Goran Čop: Velemajstor Šurba, 15. svibnja 2000.
2. HOO  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. veljače 2010. (Wayback Machine) XII. MI Languedoc Roussilion 1993.
3. HOO. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. veljače 2014. Pristupljeno 24. veljače 2012.

Vanjske poveznice

• Profil na stranici STK Industrogradnja