Prigrevica

Crkva sv. Ivana Krstitelja
Crkva sv. Ivana Krstitelja

Prigrevica (srp. Пригревица, mađ. Bácsszentiván, Priglevicza-Szent-Ivan nje. Batsch Sentiwan, Priglewitz, Sankt Johann an der Schanze[1]) je selo u općini Apatin, u zapadnobačkom okrugu u autonomnoj pokrajini Vojvodini, Srbija.

Zemljopisni položaj

[uredi | uredi kôd]

Nalazi se na 45°40'43" sj. zemljopisne širine i 19°05'07" ist. zemljopisne dužine, 9 km istočno od Apatina.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Selo je utemeljeno prije 600 godina.
Izvori ga 1772. bilježe pod imenom Sentivanprigrevica, a u prvim desetljećima 19. stoljeća ga bilježe i pod imenom Prigrevica Sveti Ivan.
Za vrijeme dok je kaločko-bački nadbiskup bio Jozsef Batthany 1760. – 1776. je Prigrevici je osnovana rimokatolička župa.[2]
U 18. stoljeću je iz Lotaringije i susjednih njemačkogovornih područja iselilo u istočnu Europu mnogo Nijemaca. Brojni su naseljeni u Bačku, pa tako i Prigrevicu, a pripisivani su statistički Podunavskim Nijemcima. Do samog kraja su govorili narječjem srodnim lotarinškom narječju njemačkog jezika.
Do kraja Drugog svjetskog rata, u Prigrevici Svetom Ivanu su uglavnom živjeli Nijemci.
1944. je zbog nadiranje Crvene armije, većina prigrevičkih Nijemaca i Mađara izbjegla u pravcu Mađarske, preko Sombora i Bezdana. Ostalo je samo 15 njemačkih i mađarskih obitelji u Prigrevici Svetom Ivanu.
Crvena armija je u noći između 21. i 22. listopada 1944. ušla u ovo selo bez otpora.
Koncem drugog svjetskog rata, u Prigrevici Sv. Ivanu je bio stacioniran stožer zrakoplovnih snaga jugoslavenskih partizana.[3][4] Potom su u kuće iseljenih, izbjeglih i protjeranih Nijemaca kolonizirani Srbi iz Like i Banovine, kao dio planske kolonizacije 286.000 osoba u 114 mjesta diljem Vojvodine. U Prigrevicu su novi stanovnici pristizali u jesen 1945. i proljeće 1946.
Zbog protjerivanja Nijemaca, župe sv. Ivana Krstitelja u Prigrevici, koja pripada Apatinskom dekanatu opustjela je.[5]

14. svibnja 1947., odlukom Narodnog odbora je preimenovano selo iz Prigrevica Sveti Ivan u Prigrevica, bez svetačkog imena.
Novopridošli stanovnici su po dolasku preorali i zatrli groblje gdje su bili pokapani prigrevički Nijemci.
Početkom srpske agresije na Hrvatsku, u Prigrevici se nalazio i kamp SRS, gdje su novoustrojeni četnički odredi iz Srbije i arkanovci imali završne pripreme prije odlaska u Hrvatsku za pomoć srpskim pobunjenicima, uglavnom po Slavoniji, a nek (Borovo Selo, Markušica, itd.).[6] Tijekom '90-ih, u Prigrevicu je došlo mnoštvo Srba koji su napustili Hrvatsku, tako da se smatra da je u jednom trenutku u njoj boravilo 7 tisuća ljudi.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Po popisu 2002., u Prigrevici živi 4783 stanovnika, većinom Srba.

Narodnosni sastav 2002.

[uredi | uredi kôd]

Povijesna naseljenost

[uredi | uredi kôd]
  • 1948.: 5219
  • 1953.: 5480
  • 1961.: 5449
  • 1971.: 5033
  • 1981.: 5026
  • 1991.: 4842
  • 2002.: 4781

Slavni stanovnici

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  • Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Batschka Village List A - D. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2007. Pristupljeno 1. siječnja 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. ↑ Zvonik  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. ožujka 2007. (Wayback Machine) Stjepan Beretić: Sve više novih župa
  3. ↑ Yugoslav Partisan Air Force Order of Battle 1945. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. rujna 2006. Pristupljeno 1. siječnja 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. ↑ Partizanska eskadrila. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. listopada 2007. Pristupljeno 1. siječnja 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. ↑ Glas Koncila Tomislav Vuković: Sa sv. Florijanom u dvorištu i s »Dinamom« u srcu, 13. prosinca 2009. (pristupljeno 26. kolovoza 2015.)
  6. ↑ (srp.) Nezavisna Svetlost  Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. ožujka 2008. (Wayback Machine) Od četnika do "beretki"

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]