| Danko Grlić | |
|---|---|
| Filozofija 20. stoljeća | |
| Zapadna filozofija | |
| Rođenje | 18. 9. 1923., Gračanica, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca |
| Smrt | 1. 3. 1984. (dob: 60), Zagreb, SFR Jugoslavija |
| Filozofija | |
| Škola/Tradicija | kontinentalna filozofija (marksizam) |
| Glavni interesi | estetika |
| Inspiracija | |
Danko Grlić (Gračanica, (Bosna i Hercegovina), 18. 9. 1923 - Zagreb, 1. 3. 1984), jugoslavenski (Hrvatski) marksistički filozof, pripadnik praxisove škole mišljenja.
Danko Grlić je rođen u malom bosanskom mjestu Gračanica, no već 1931 sa obitelji seli u Zagreb. Grlićeva obitelj s očeve strane su podunavski Njemci. Obitelj Grlić (izvorno Gerlich) je došla u naše krajeve iz današnje Njemačke tj. Schwarzwalda u doba kraljice Marije Terezije i Habsburške Monarhije. Nastanili su se u podunavlju, a prezime su promijenili u 17. stoljeću preseljenjem iz Banata u Zagreb.[1] Danko Grlić je iznad svega cijenio slobodu, tako je zbog svog slobodoumnog izražavanja, često dolazio u sukobe sa sredinom, koji su završavali vrlo loše po njega. 1948 odležao je tri mjeseca na Golom otoku zbog Informbiroa. Zapravo radilo se o tome da ni Danko nije prihvaćao rezoluciju, ali je držao da je onaj njen dio u pravu u kojem se govori da nema dovoljno demokracije u partiji.[2] Po povratku s Golog otoka Grlić se prihvaćao svakakvog posla, samo da preživi; prevodio je, pisao, čak i pod tuđim imenima. Tako i danas kola priča da je on napisao neke od eseja za knjigu Franje Tuđmana Rat protiv rata.[3][4] Od 1950 do 1955 Grlić studira filozofiju na Filozofskomu fakultetu u Zagrebu. Od 1959 na poziv Miroslava Krleže radi u Jugoslavenskom leksikografskom zavodu. Grlić je bio jedan od utemeljitelja čuvenog filozofskog časopisa Praxis [5]1965 godine. U razdoblju 1966-1968 Grlić obnaša dužnost predsjednika Filozofskog društva Hrvatske. Doktorirao je 1969 na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranivši svoju doktorsku dizertaciju Temeljna promišljanja Friedricha Nietzschea.
Grlić je svoju profesorsku karijeru započeo 1962 predavajući estetiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, no to je potrajalo sve do 1968, kada mu je ponovno zbog njegova slobodoumlja zabranjeno dalje raditi, - te je ponovno ostao bez posla. Prilika da se opet zaposli došla je sa Beogradskog filozofskog fakulteta, tu je izabran za profesora i predavao je od 1971 do 1974 Kad da se ispraznila katedra za estetiku 1974 u Zagrebu na Filozofskom fakultetu na tom fakultetu ostao je sve do smrti 1984.
Grlićev najveći filozofski izazov bila je estetika, napisao je najkompletniji udžbenik za tu filozofsku disciplinu u našoj sredini koji se koristi i danas. To opsežno enciklopedijsko djelo u četiri toma izlazilo je od 1974-1979 a štampao ga je zagrebački Napriijed.
I Grlić je poput ostalih praxisovaca bio zastupnik tada moderne filozofske pozicije, na temelju kritičkog promišljanja marksističke filozofije prakse. Pored Marxa, na Grlića je osobito snažan utisak ostavio Friedrich Nietzsche. Grlića su inspirirala njegova razmišljanja o slobodi kao perspektivi razvoja univerzalnih mogućnosti ljudskog bića, posebno u umjetnosti kao perjanice slobode. Grlić je ispravio negativnu sliku o Nietzscheu u marksističkim krugovima, dokazujući da je mračna slika njegova djela plod nacističke propagande i da uopće nema veze sa suštinom njegovih promišljanja.
O Danku Grliću:
Posthumno je u njegovu čast obavljen: