Deklaracija o zajedničkom jeziku, programatsko-protestni tekst o zajedničkom jeziku koji se govori u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, pripremljen krajem 2016. i početkom 2017. u krugovima lingvistâ i drugih eksperata iz sve četiri države i predstavljen 30. III. 2017. s potpisima preko dvjesto istaknutih bosanskohercegovačkih, crnogorskih, hrvatskih i srpskih intelektualaca.[1][2][3] Na tragu Deklaracije iz 1967.,[4][5] a pred zahtjevima novog doba i pojava koje je ono donijelo, Deklaracija o zajedničkom jeziku ukazuje na goruće teme vezane za jezik.[6]
Deklaracija konstatira da Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Crnogorci govore zajedničkim policentričnim standardnim jezikom.[7][8] Podsjeća da se komunikacija tečno odvija i da je to bit svakog jezika.[9][10] Nadalje, konstatira da je jezična politika naglašavanja razlika dovela do niza negativnih pojava[11][12][13] u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij nacionalne pripadnosti i sredstvo iskazivanja političke lojalnosti.[14][15] U Deklaraciji stoji da se jezik i narod ne moraju podudarati, da svaki nacionalni kolektiv može svoju varijantu samostalno normirati i da su one međusobno ravnopravne.[16] Dokument poziva na prestanak razdvajanja djece po nacionalnoj osnovi u školama u ime toga što navodno govore drugim jezikom.[6][17] Potpisnici se u Deklaraciji zalažu za slobodu jezičnog izražavanja svakog pojedinca.[18]
U sastavljanju teksta Deklaracije sudjelovalo je preko trideset eksperata, od čega su polovinu činili lingvisti,[31] iz sve četiri države,[32] različitih nacionalnosti, a proces pisanja trajao je više mjeseci.[33] Inicijativa se pojavila neposredno nakon posljednje konferencije u Sarajevu kada je grupa mladih ljudi u tom gradu,[34][35][36] koji su obrazovanje prošli kroz takozvane "dvije škole pod jednim krovom",[37] došla na ideju da sastave tekst kojim bi potaknuli na promjenu jezične politike u sve četiri zemlje,[38] a naslovili su ga Deklaracija o zajedničkom jeziku.[39] Poslije nekoliko još razrađenijih verzija prepustili su daljnju doradu profesionalnim lingvistima,[33] tako da je sljedećih mjeseci Deklaracija dorađivana u Zagrebu pa se stoga može zvati i "zagrebačkom Deklaracijom".[40] Odlučeno je da izrada Deklaracije bude nastavak projekta Jezici i nacionalizmi. Posljednju verziju u 2016. godini potpisalo je na individualno upućen poziv četrdeset istaknutih intelektualaca, velikim dijelom iz Hrvatske. Neočekivano brojan odaziv kao i nekoliko sugestija u kojem smjeru fokusirati tekst naveli su na zaključak da u društvu postoji velika potreba za ovakvom deklaracijom.
Nastavljen je rad formiranjem odbora eksperata različitih nacionalnosti iz sve četiri zemlje koji su 16. i 17. I. 2017. u Zagrebu radili na konačnoj verziji Deklaracije.[38] Nakon sastanka je tekst upućen i na kritičku procjenu dvadesetak konzultanata čiji neki prijedlozi su potom ugrađeni u završnu formu teksta.[41]Deklaracija o zajedničkom jeziku s više od dvjesto potpisa istaknutih intelektualaca[42] iz Hrvatske,[43]Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije istovremeno je predstavljena javnosti 30. III. 2017. u Zagrebu, Podgorici, Beogradu i u Sarajevu, gdje je upriličena i konferencija za medije i dvije panel diskusije za javnost s naslovima "Šta je zajednički jezik?" i "Jezik i budućnost". Potom je Deklaracija ponuđena za daljnje potpisivanje svima zainteresiranima.[44] Sljedećih dana ju je potpisalo preko 8.000 ljudi.[45]
Održan je okrugli stol o Deklaraciji i u Zagrebu u okviru 10. Subverziv festivala pod naslovom "Jezik i nacionalizam".[46][47] Zatim je održana debata[48] na književnom Festivalu Krokodil u Beogradu pod naslovom "O Deklaraciji o zajedničkom jeziku i drugim demonima".[49][50] Nakon toga je u Novom Sadu održana na festivalu Exit tribina "Čiji je naš jezik?"[51][52][53] i na Regionalnoj književnoj konferenciji Book Talk panel "Koji su dometi Deklaracije o zajedničkom jeziku".[54] I u Crnoj Gori održan je okrugli stol o Deklaraciji u okviru 7. Njegoševih dana.[55][56] Krajem iste kalendarske godine u okviru 6. Otvorenog univerziteta u Sarajevu održana je rasprava "Šta da se radi s jezikom: ko (ne) govori zajednički?".[57]
Suočeni s negativnim društvenim, kulturnim i ekonomskim posljedicama političkih manipulacija jezikom i aktualnih jezičnih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, mi, doljepotpisani, donosimo
DEKLARACIJU O ZAJEDNIČKOM JEZIKU
Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan.
Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost.
Korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika.
Inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih ”prevođenja” u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti.
Mi, potpisnici ove Deklaracije, smatramo da
činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama;
svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodificirati svoju varijantu zajedničkog jezika;
sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika;
policentrična standardizacija je demokratski oblik standardizacije najbliži stvarnoj upotrebi jezika;
činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi;
između standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rječničkom blagu kao i na ostalim jezičnim razinama, što mogu pokazati i različite standardne varijante zajedničkog jezika na kojima će ova Deklaracija biti objavljena i korištena;
standardne, dijalektalne i individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već naprotiv, doprinose ogromnom bogatstvu zajedničkog jezika.
Stoga, mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na
ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama;
zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika;
izbjegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih ”prevođenja” u sudskoj i administrativnoj praksi kao i sredstvima javnog informiranja;
slobodu individualnog izbora i uvažavanje jezičnih raznovrsnosti;
jezičnu slobodu u književnosti, umjetnosti i medijima;
slobodu dijalektalne i regionalne upotrebe;
i, konačno, slobodu ”miješanja”, uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkog jezika na sveopću korist svih njegovih govornika.
U Zagrebu, Podgorici, Beogradu i Sarajevu, 30. III. 2017.
Ugledni britanskisociolingvistPeter Trudgill zapaža da „lingvisti su dobro zastupljeni na listi potpisnika“.[69] Posebno je odjeknulo da je i najpoznatiji lingvist u svijetu „Noam Chomsky potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku“[70] „zajedno s preko pedeset drugih lingvista, među kojima su Anders Ahlqvist, Ronelle Alexander, Nadira Aljović, Bojan Anđelković, Boban Arsenijević, John Frederick Bailyn, Josip Baotić, Ranka Bijeljac-Babić, Ranko Bugarski, Vesna Bulatović, Daniel Bunčić, Costas Canakis, Greville Corbett, Oliver Czulo, Natalia Długosz, Ljiljana Dolamic, Nicholas Evans, Rajka Glušica, Radmila Gorup, Senahid Halilović, Camiel Hamans, Mirjana Jocić, Jagoda Jurić-Kappel, Dunja Jutronić, Dejan Karavesović, Jana Kenda, Ivan Klajn, Snježana Kordić, Svetlana Kurteš, Igor Kusin, Zineta Lagumdžija, Igor Lakić, Gordana Lalić-Krstin, Mia Mader Skender, Alisa Mahmutović, Olga Mišeska Tomić, Vladimir Miličić, Spiros Moschonas, Joachim Mugdan, Zoran Nikolovski, Miloš Okuka, Tatjana Paunović, Dušan-Vladislav Pažđerski, Mira Peter, Tanja Petrović, Enisa Pliska, Milena Podolšak, Luka Raičković, Katarina Rasulić, Marija Runić, Svenka Savić, Marko Simonović, Ljiljana Subotić, Danko Šipka, Dušanka Točanac, Neda Todorović, Aleksandar Trklja, Peter Trudgill, Mladen Uhlik, Hanka Vajzović, Vera Vasić, Elvira Veselinović, Đorđe Vidanović, Ana Ždrale, Jelena Živojinović.“[71]
Neki od potpisnika Deklaracije o kojima postoji članak na ovoj Wikipediji:
Lukić, Marija (2020). „Declaración sobre la langua común” [Deklaracija o zajedničkom jeziku] (španjolski) (PDF). ¿A quién partenece (nuestra) lengua? La lucha para la paz lingüística en los Balcanes. El serbocroata entre el recuerdo, el rechazo y el anhelo [Kome pripada (naš) jezik? Borba za jezični mir na Balkanu. Srpskohrvatski između sjećanja, odbijanja i čežnje]. tesis doctoral. Granada: Universidad de Granada. str. 168–182. Pristupljeno 22. VII. 2022.
Mader Skender, Mia (2022). „Deklaracija o zajedničkom jeziku” (njemački) (PDF). Die kroatische Standardsprache auf dem Weg zur Ausbausprache [Hrvatski standardni jezik na putu da postane ausbau jezik]. UZH Dissertationen. Zürich: Universität Zürich, Philosophische Fakultät, Slavisches Seminar. str. 81–84. DOI:10.5167/uzh-215815. Pristupljeno 3. VI. 2022.
Slapšak, Svetlana (19. IX. 2017). „Okolina jezika”. Beograd: Peščanik. Arhivirano iz originala na datum 22. IX. 2017. Pristupljeno 8. XI. 2017.
Tomičić, Ladislav (31. III. 2017). „Provokacija!” (slovenski). Maribor: Večer. ISSN0350-4972. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-25. Pristupljeno 4. VI. 2019.
↑Šipka, Danko (2019) (engleski). Lexical layers of identity: words, meaning, and culture in the Slavic languages [Leksički slojevi identiteta: riječi, značenje i kultura u slavenskim jezicima]. New York: Cambridge University Press. str. 168. DOI:10.1017/9781108685795. ISBN978-953-313-086-6. LCCN2018048005. OCLC1061308790. »2017, a group of over 200 intellectuals (mostly writers, actors, but also numerous linguists) published a declaration on the common language, which, among others, claimed that Serbian, Croatian, Bosnian, and Montenegrin are not separate languages but rather variants of the common language.«
↑Kovačević, Miloš (30. III. 2017). „Deklaracija napad na Srbe i srpski jezik”. Faktor. Arhivirano iz originala na datum 2017-05-23. Pristupljeno 4. X. 2017. »Ova Deklaracija je mnogo povoljnija za Hrvate jer im sad omogućava sve što su uzeli od Srba, ali i Muslimanima i Crnogorcima. Ova deklaracija je napravljena u starom komunističkom stilu da su svi ravnopravni u svemu i svi podjednako krivi u svemu. To je perfidno propagiranje hrvatske deklaracije iz 1967. ... opasno je to što se kaže da nijedna varijanta nije vrednija od druge. Prema njima, bosanska ili crnogorska varijanta srpskog nije manje vrijedna od naše čisto srpske«
↑Zanelli, Aldo (2018) (njemački). Eine Analyse der Metaphern in der kroatischen Linguistikfachzeitschrift Jezik von 1991 bis 1997 [Analiza metafora u hrvatskom lingvističkom stručnom časopisu Jezik od 1991. do 1997.]. Studien zur Slavistik ; 41. Hamburg: Dr. Kovač. str. 83. ISBN978-3-8300-9773-0. OCLC1023608613. CROSBI935754. (NSK).(FFZG).
↑Glušica, Rajka (30. III. 2017). „Glušica: Ako se dobro razumijemo – govorimo jednim jezikom”. emisija Novi dan (voditeljica Minela Jašar). N1 (televizija). Arhivirano iz originala na datum 2017-12-01. Pristupljeno 2. V. 2019. »Cilj tih konferencija nije bio deklaracija, već se to desilo spontano na konferenciji u Sarajevu kada je predložila grupa mladih ljudi.« minuta 1.50
↑Kordić, Snježana (27. II. 2018). „Kordić: Nacionalizam se zahuktava i danas”. emisija Novi dan (voditeljica Alma Dautbegović-Voloder). N1 (televizija). CROSBI935896. Arhivirano iz originala na datum 2018-08-07. Pristupljeno 2. V. 2018. »Kao prvo da spomenem ipak, jer smo u Sarajevu, da je to bila inicijativa mladih ljudi iz Sarajeva i onda se proširila na intelektualce iz sve četiri države.« minuta 9.44