Hasan Kikić | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | Gradačac, BiH pod austro-ugarskom vlašću |
Smrt | 6. 5. 1942. (36 godina) planina Čemernica, NDH (formalno Kraljevina Jugoslavija |
Nacionalnost | Bošnjak |
Obrazovanje | |
Školovanje | Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu |
Zanimanje | pisac |
Opus | |
Jezik | bosanski |
Znamenita djela | |
Inspiracija | |
Hasan Kikić (Gradačac, 20. august 1905. – Čemernica, 6. maj 1942), bosanskohercegovački književnik koji je pisao i poeziju i prozu. Zajedno sa Skenderom Kulenovićem i Safetom Krupićem osnovao je časopis Putokaz, u osvit kulturalnog i političkog uzdizanja Bošnjaka.[1][2] Časopis je izlazio u periodu od 1937. do 1939. godine. Poginuo je kao partizan 6. maja 1942. u četničkoj zasjedi kod sela Rapta, na planini Čemernici.
Rođen u osiromašenoj begovskoj porodici, kao jedan od sedam sinova roditelja Hase i Munire (rođene Đulbegović).[3] Učiteljsku školu je pohađao u Derventi i Zagrebu i radio kao učitelj u Pašinom Konaku (Hajderovići) u okolini Zavidovića, Rogatici, Gornjem Sjeničaku u okolini Vrginmosta i Pisarovini u Hrvatskoj. Pravni fakultet pohađao i završio u Beogradu.
1937. godine zajedno sa Skenderom Kulenovićem i Safetom Krupićem u Zagrebu pokrenuo bošnjački časopis Putokaz. Surađivao je u Pečatu (1939–1940). Sa početkom Drugog svjetskog rata odlazi u partizane u februaru 1942. i kao komesar bataljona gine tri mjeseca kasnije - 6. maja 1942. u četničkoj zasjedi.
Po njemu je nazvana Nagrada za prosvjetne radnike u Socijalističkoj republici Bosni i Hercegovini.