HonestReporting

HonestReporting
Osnivanje2000.
Tiplobi, grupa za pritisak
Svrha"Osiguranje poštenog i točnog predstavljanja Izraela u medijima, otkrivanje slučajeva pristranosti, promicanje ravnoteže i angažman na obrazovanju i akcijama"
SjedišteIzrael Jeruzalem, Izrael
Sjedinjene Američke Države New York, SAD
Regija djelovanjazapadni svijet
OsnivačEphraim Shore
ČelniciEphraim Shore
Raphael Shore
Shraga Simmons
Simon Plosker
Yarden Frankl
Matična organizacijaAiš HaTora
Website
www.honestreporting.com

HonestReporting (sh. iskreno izvještavanje) je proizraelska lobistička organizacija[1][2][3][4][5] sa sjedištem u Izraelu i Sjedinjenim Državama.[3] Glavni uredi joj se nalaze u Jeruzalemu[6] i New Yorku,[1][6] a sporedni u Londonu i Torontu.[1] HonestReporting također ima podružnice u Australiji, Brazilu i drugim zemljama španskog, ruskog i italijanskog govornog područja.[6] Organizacija je utemeljena 2000.[1][2] od strane petorice britanskih studenata i godinu kasnije preuzeo ju je jeruzalemski fond Aiš HaTore.[2] Osnivač HonestReportinga je Ephraim Shore,[4][7] a ostali istaknuti članovi su njegov brat blizanac Raphael Shore,[4][7] glavni urednik Shraga Simmons,[6] glavni rukovoditelj Simon Plosker (od 2005) i producent specijalnih projekata Yarden Frankl.[8]

Kao službenu misiju organizacija navodi "Osiguranje poštenog i točnog predstavljanja Izraela u medijima, otkrivanje slučajeva pristranosti, promicanje ravnoteže i angažman na obrazovanju i akcijama".[2][3][4][6][7] Drugim riječima, HonestReporting pomno prati globalne medije i na svom web-sajtu ističe sve ono što smatra anti-izraelskim i propalestinskim, te poduzima akcije protiv istih.[1][2][4][6] Medijski analitičari kritiziraju je kao provladinu propagandnu organizaciju i grupu za pritisak[1][2][3][4][5][6] kojoj su tvrdnje o "iskrenosti i nepristranosti" samo krinka.[4] Kao slične organizacije navode se još MEMRI,[1][5] PMW, GIYUS i BICOM.[5]

Najpoznatija kampanja HonestReportinga bila je usmjerena protiv televizijske mreže CNN.[1][3][6] Poticaj na akciju bila je izjava njenog vlasnika Teda Turnera da su "i Palestinci i Izraelci krivi za terorizam", izrečena u junu 2002. tokom trajanja Druge intifade.[6] Ubrzo nakon toga aktivisti HonestReportinga zasuli su adrese glavnih CNN-ovih novinara sa 6000 e-mailova dnevno i time efektivno paralizirali interni komunikacijski sistem.[1][3][6] Istovremeno, izraelska radiodifuzna kompanija zaprijetila je da će obustaviti svako emitiranje CNN-a i na njegovo mjesto postaviti rivalni Fox News.[6] Posljedice svega ovog bile su da je CNN-ov izvršni urednik Eason Jordan poslan u Izrael na konzultacije, nakon čega je proveo preslagivanje kadrova i upozorio novinare da ne "izjednačavaju teroriste i njihove žrtve".[6] Također, u Izrael je poslan i Wolf Blitzer da napravi seriju reportaža o izraelskim žrtvama.[6]

Godine 2003. pokrenuta je nova kampanja pritiska i to protiv ruskog St. Petersburg Timesa i drugih medija, pozivajući ih da palestinske paravojne formacije počnu nazivati "terorističkim grupama".[2] Osim novina i medija, HonestReporting se istovremeno okomio i na univerzitetske časopise za koje je 2002. utemeljen ogranak Campus Watch,[6] pod vodstvom Daniela Pipesa. U oktobru 2004. na meti im se našao britanski naučni časopis British Medical Journal (BMJ) zbog članka u kojem Derek Summerfield kritizira medicinski neetičke postupke izraelske vojske u Gazi.[3] Inicijativom HonestReportinga, na e-mail adrese autora članka i glavnog urednika Kamrana Abbasija poslano je 550 odnosno 1000 poruka, uglavnom uvredljivog i prijetećeg sadržaja.[3]

Shraga Simmons, glavni urednik HonestReportinga, u junu 2005. strancima je organizirao putovanja i sastanke s izraelskim vladinim dužnosnicima, oružanim snagama i medijima, sve s ciljem da ih inspirira na proizraelski aktivizam.[6] Prema riječima Simmonsa, cilj programa bio je ustroj 120.000 aktivista koji će djelovati kao neslužbeni ambasadori i braniti Izrael diljem svijeta.[6] HonestReporting istaknuo se i u neocionističkom angažmanu, protiveći se rješenju dvije države (Izrael i Palestina).[7] U augustu 2005. kada je došlo do izraelskog povlačenja iz Gaze, HonestReporting obrušio se na strane novinare koji su kritizirali nezadovoljne naseljenike i Ariela Šarona.[6] Također, u aprilu 2012. prijetio je tužbom PCC-u i The Guardianu jer su u novinskom članku napisali da je izraelski glavni grad Tel Aviv, a ne Jeruzalem.[8]

HonestReporting je sudjelovao i na produkciji filmova, među kojima se ističe anti-islamski propagandni film Opsesija: Rat radikalnog islama protiv Zapada (2005).[4][7] Suradnja je bila javno obznanjena na njihovom web-sajtu gdje je stajalo "ponosni smo kao marketinški partner produkcije ovog nagrađenog dokumentarca", što je prenio i izraelski list Haaretz.[4] Međutim, nakon što je Shore uvidio da informacija može imati negativne posljedice po kredibilitet organizacije, uklonio je objavu s interneta i pokušao zataškati povezanost.[4] HonestReporting ostvario je i druge vidove suradnje s Clarion Fundom (glavnom produkcijskom kućom), uglavnom raspačavajući razne materijale izraelske vlade po medijima[4] i na društvenim mrežama.[8] Jednim od glavnih sponzora HonestReportinga navodi se zaklada Fairbrook koju vode jevrejski desničari Aubrey Chernick i njegova žena Joyce.[7] Između 2004. i 2009. godine, Fairbrook je na HonestReportingu i matičnoj Aiš HaTori donirao 100.000 USD.[7]

Povezano

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 (en) Davies, Nick (2008). Flat Earth News: An Award-winning Reporter Exposes Falsehood, Distortion and Propaganda in the Global Media. London: Chatto & Windus. str. 123-124. ISBN 9780701181451. OCLC 176826415. 
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 (en) Barnett, Brooke; Reynolds, Amy (2009). Terrorism and the Press: An Uneasy Relationship. Mediating American History. 3. New York: Peter Lang. str. 22. i 42-43. ISBN 9780820495163. OCLC 237402533. 
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 (en) Sabbagh, Karl (28. 2. 2009). Perils of criticising Israel. British Medical Journal (BMJ). 338 (7693). London: BMJ Group; British Medical Association (BMA). str. 509-511. ISSN 0959-8138. OCLC 5553423155. 
  4. ↑ 4,00 4,01 4,02 4,03 4,04 4,05 4,06 4,07 4,08 4,09 4,10 (en) Safi, Omid (2011). „2. Who Put Hate in My Sunday Paper?: Uncovering the Israeli-Republican-Evangelical Networks behind the “Obsession” DVD”. u: Aslan, Reza; Tapper, Aaron J. Hahn. Muslims and Jews in America: Commonalities, Contentions, and Complexities. New York: Palgrave Macmillan. str. 20-22. DOI:10.1007/978-0-230-11904-8_3. ISBN 9780230108615. OCLC 664352361. 
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 (en) Soules, Marshall (2015). Media, Persuasion and Propaganda. Media Topics. Edinburgh: Edinburgh University Press. ISBN 9780748644162. OCLC 898316003. 
  6. ↑ 6,00 6,01 6,02 6,03 6,04 6,05 6,06 6,07 6,08 6,09 6,10 6,11 6,12 6,13 6,14 6,15 6,16 (en) Evensen, Bruce J. (2007). „1. Reporting the Israeli-Palestinian Conflict: A Personal View”. u: Sloan, W. David; Mackay, Jenn Burleson. Media Bias: Finding It, Fixing It. Jefferson, North Carolina: McFarland & Company. str. 15-21. ISBN 9780786430420. OCLC 76901838. 
  7. ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 7,5 7,6 (en) Lean, Nathan (2012). The Islamophobia Industry: How the Right Manufactures Fear of Muslims. London; New York: Pluto Press; Palgrave Macmillan. str. 128. i 134-135. ISBN 9780745332536. OCLC 809781135. 
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 (en) Schleifer, Ron; Snapper, Jessica (2015). Advocating Propaganda – Viewpoints from Israel: Social Media, Public Diplomacy, Foreign Affairs, Military Psychology, and Religious Persuasion. Chicago: Sussex Academic Press. str. 7, 30, 42, 126. i 174. ISBN 9781845196721. OCLC 882464478. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]