| ||||||||||||||||||||||
|
Interleukin 28 (IL-28) je citokin koji ima dve izoforme, IL-28A i IL-28B, i igra ulogu u imunoj odbrani protiv virusa, uključujući indukciju „antivirusnog stanja“ putem uključivanja Mx proteina, 2',5'-oligoadenilat sintetaze kao i ISGF3G (Interferon Stimulisanog Gen Faktora 3).[1] IL-28A i IL-28B pripadaju tip III interferon familiji citokina i veoma su slični (po aminokiselinskoj sekvenci) sa IL-29. NJihova klasifikacija kao interferoni je usled njihove sposobnosti da indukuju antiviralno stanje, dok je njihova dodatna klasifikacija kao citokini usled njihove hromozomske lokacije kao i činjenice da su oni kodirani sa više eksona, što je u suprotnosti sa jednim eksonom kao što je to slučaj sa tip I interferonima.[2][3]
IL-28 je otkrila 2003. godine kompanija Zymogenetics[4] koristeći proces genomskog skriniranja u kome je celokupan ljudski genom skeniran za pretpostavljene gene. Kad su jednom ti geni nađeni, drugi sken je izvršen da bi specifično tražili citokini. Oba IL-28 i IL-29 su nađena kod ljudi koristeći ovaj tip analize.
IL-28 geni su locirani blizu IL-29 na hromozomu 19 kod ljudi. Dve IL-28 izoforme (IL-28A i IL-28B) su 96% homologne, mada razlike u funkciji između dve forme ostaju nejasne.
Receptor za IL-28 se sastoji od jedinstvenog IL-28 receptor alfa lanca, koji formira par sa IL-10 receptor beta lancom, što navodi mnoge da klasifikuju IL-28 kao člana IL-10-poput familije.
Za IL-28 je isto bilo pokazano da igra ulogu u adaptivnom imunom odgovoru, pošto njegova upotreba kao imuno-adjuvanta u toku vakcinacije malih životinja dovodi do uvećanog antigen-specifičnog interferon gama oslobađanja, kao i povećanog citotoksičnog potencijala u CD8+ T ćelijama.
Dodatak IL-28 kod vakcinacije rezultuje u 100% zaštiti od letalnog H1N1 influenca izazova u modelu na malim životinjama kad je korišćen u paru sa influenca vakcinom koja zaštićuje u samo 50% slučajeve bez IL-28.[5]
Pojedinačni nukleotidni polimorfizam (SNP) blizu IL28B gena može predvideti odgovor na hepatitis C tretman sa interferonom i ribavirinom.[6][7]