Stanko Fabris

Stanko Fabris
funkcionalizam
Zgrada u Vukovarskoj 52
Biografske informacije
RođenjeSplit, 7. mart 1909.  Austro-Ugarska
SmrtZagreb, 30. decembar 1997.  Hrvatska
Opus
Poljearhitektura
Znamenita djela
  • Stambena zgrada Vukovarska 52, Zagreb
  • Zgrada Željpoh - Opera, Zagreb
    • Influencija
    Na
    • modernu arhitekturu

    Stanko Fabris (Split, 7. mart 1909. - Zagreb, 30. decembar 1997.)[1], bio je poznati hrvatski i jugoslavenski arhitekt, koji je najveći dio svog opusa napravio za vrijeme posljeratne izgradne do kasnih 1960-ih.

    Biografija

    [uredi | uredi kod]

    Stanko Fabris je potomak stare splitske pomorske porodice, u Splitu je završio Srednju tehničku školu, a nakon toga studirao arhitekturu na École Nationale Supérieure d'Architecture et des Arts Décoratifs u Bruxellesu, koju je završio 1939.[1]

    Nakon studija vraća se u Split i zapošljava u upravi Primorske banovine kao projektant. Od 1942. živi u Zagrebu gdje radi u građevinskom poduzeću Franjetić, odakle odlazi u partizane. Od 1945. do 1947. radi kao referent građevinskog odsjeka Narodnog odbora Bjelovar. Od 1947. radi ponovno u Zagrebu, u Projektnom zavodu Hrvatske, a od 1954. do umirovljenja 1980. vodi Arhitektonsko projektni biro Zagreb akronim APB.[1]

    Godine provedene u APB, naročito prve dvije dekade su najplodnije godine njegova života, kad je projektirao najveći dio svog bogatog opusa. Ispočetka se Fabris koncentrirao na velike stambene objekte, jer je to bio zahtjev vremena, trebalo je ljudima omogućiti krov nad glavom. Njegovi objekti bili su projektirani u duhu tada aktualnog bauhausa - skromno, jednostavno i funkcionalno. Kasnije se i Fabris odmakao od tog, uvodeći postupno dekorativne elemente (polikromatiku, razigrane fasade) u svoja ostvarenja, ali uvijek krajnje racionalno i s mjerom. Njegov amblematski rad iz tog vremena je zgrada za mornaričke oficire (zvana Mornarska u tadašnjoj Ulici Proleterskih brigada (današnja Vukovarska).[1]

    Projekt koji ga je najviše obilježio je kontraverzna poslovna zgrada Željpoh (zvana Opera) na Trgu maršala Tita u Zagrebu, građena od 1961. do 1964.[2] Ta zgrada u duhu tada vrlo moderne staklene arhitekture Miesa van der Rohea, svega par godina nakon newyorškog Lever Housa (1952.) izazvala je od samog starta velike polemike i proteste. Jedan dio građana i kritike zamjerao joj je ultramodernizam, pa da se zbog tog ne uklapa u historicističku okolinu, jedan dio visinu, jedni su se okomili na funkciju, po njima je to morala biti javna, a ne poslovna zgrada. Na projekt su se okomili i njegovi kolege arhitekti, koji su pod okriljem stručnih udruženja napisali peticiju sa zahtijevom da se gradnja obustavi i raspiše natječaj. (APZ i Fabris su taj posao dobili direktnom narudžbom). Čudno je da se kolege nisu sjetile, da nijedan objekt na trgu nije izgrađen na temelju natječaja, - a trg je (pa i njegovi objekti) ispao po nekima naljepši zagrebački.

    Fabrisov projekt se stalno mijenjao in vivo (farbali su ga od zelenog u smeđe - da se bolje uklopi, dodavali mu žaluzine, skidali krovnu terasu) pa je na kraju on žalosno ustvrdio da su ga drugi završili, a ne on.[2]

    Od Fabrisove Opere se uskoro neće vidjeti ni traga, kad se kompletno dovrši zgrada buduće Muzičke akademije, Milana Šosteriča, što je prava šteta - jer je Zagreb tako izgubio jedan spomenik, koji je dokazivao njegov korak sa vremenom.

    Nagrade

    [uredi | uredi kod]
    • Nagrada Viktor Kovačić, Društvo arhitekata Hrvatske, 1967
    • Nagrada grada Zagreba, 1972.
    • Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo -1980.[3]

    Značajnija ostvarenja

    [uredi | uredi kod]

    Stambene zgrade

    [uredi | uredi kod]
    • zgrada na Pavlinovićevom trgu, Split, 1953. / 1957.
    • zgrada u Vukovarska 52 (zvana Mornarska), Zagreb, 1956. / 1960.
    • stambeni blok (3 zgrade) Niš, 1958.
    • 6 nebodera, Glavičine, Split, 1960.
    • zgrada Zvonimirova, Rijeka, 1960.
    • 2 nebodera s aneksom, Balsićeva, Podgorica, 1962.

    Poslovne zgrade

    [uredi | uredi kod]
    • Općina Črnomerec - prenamjenjena u Institut za tumore
    • Zgrada MUP-a u Petrinjskoj, Zagreb 1959.
    • Poslovna zgrada Željpoh / Ferimport (zvana Opera), Trg maršala Tita, Zagreb, 1957. / 1962. (realizacija se otegla do 1964.)
    • Palača suda u Gundulićevoj, Split, 1961. / 1963.
    • Brodarski institut Zagreb, Avenija V. Holjevca 20, Novi Zagreb

    Reference

    [uredi | uredi kod]
    1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Dubravko Bačić. „Prolegomena za opus arhitekta Stanka Fabrisa” (hrvatski) (PDF). Prostor: časopis za arhitekturu i urbanizam, Vol.7 No.1(17) Lipanj 1999.. Pristupljeno 1. 9. 2012. 
    2. ↑ 2,0 2,1 „Ferimport se ruši” (hrvatski). pogledaj.to. Pristupljeno 1. 9. 2012. 
    3. ↑ „Dobitnici nagrade vladimir nazor 1959. – 2005.” (hrvatski) (word). Ministarstvo kulture Hrvatske.. Pristupljeno 1. 9. 2012. 

    Vanjske veze

    [uredi | uredi kod]