Svetlana Kana Radević (1937–1990) bila je jugoslavenski arhitekta.
Rođena je 21. novembra 1937. u Cetinju. Gimnaziju je završila u Podgorici, a diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Apsolvirala je i Istoriju umetnosti, studirajući oba fakulteta istovremeno. Magistrirala je u SAD, specijalizirala u Parizu i Salzburgu, boravila u Japanu. Važi za autorku koja se strasno vezuje za istorijsko u čovjeku. Njena usavršavanja bila su nakon projektovanja hotela Podgorica. Za taj projekat je dobila svoju najznačajniju nagradu.[1] Kana Radević je najmlađa laureatkinja u cjelokupnom ciklusu Saveznih nagrada “Borbe”, a te 1968. godine primila tri najznačajnija priznanja:
Bila je aktivna u svim oblicima profesionalnog djelovanja, sve do funkcija u savezima arhitekata svih nivoa i formi, urbanista koliko i graditelj. Njena arhitektura je moderna ali i ukorjenjena u doline i brda, more i nebesa Crne Gore.
Pauk je jedan od najvećih graditelja. Njegova mreža je jedna od najfinijih i najtananijih konstrukcija koje se mogu izvesti
– Svetlana Kana Redević
Nije imala ni 30 godina kada je dobila nagradu lista Borba, najprestižnije arhitektonsko priznanje u socijalističkoj Jugoslaviji za projekat hotela Podgorica. Istovremeno je i jedina žena nosilac te nagrade. Kritika je jedinstvena u mišljenju da na crnogorskim prostorima nema objekta koji je tako pristao i uklopljen organski uz postojeći prirodni ambijent. On sam liči na moračke pećine.