Zlatko Bourek | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | 4. 9. 1929. Požega, Kraljevina Jugoslavija |
Nacionalnost | Hrvat |
Etnicitet | Židov |
Državljanstvo | Hrvatska |
Profesionalne informacije | |
Zanimanje | slikar, redatelj |
Zlatko Bourek (Požega, 4. 9. 1929 je hrvatski i jugoslavenski akademik, slikar, redatelj, glavni crtač, scenograf, kostimograf, karikaturist.
Zlatko Bourek je rođen 4. 9. 1929 u Požegi. Preci su mu došli u Slavoniju iz Moravske, a izvorno prezime njegovih predaka je bilo Bourec.[1] Židovskog je podrijetla.[1][2][3] 1933 godine preselio se sa majkom u Osijek. Zlatkova majka se 1937, kao udovica, preudala za bogatog srpskog veleposjednika u Osijeku. Rano djetinjstvo je proveo u Osijeku i na velikom dobru u srpskom selu Markušica (pokraj Osijeka). U Nezavisnoj Državi Hvatskoj (NDH) Zlatko i njegova majka su bili proganjani zbog židovskog podrijetla.[1] Kiparstvo i slikarstvo diplomirao je na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu 1955 godine. Likovni je umjetnik s velikim brojem samostalnih i skupnih izložbi, kao i brojnim scenografijama u kazalištu. Grafičkim radovima javlja se 1959, a od 1963 izlaže i slike koje nose sva obilježja njegova likovnog stvaranja okrenutog grotesknom humoru i nadrealističnom osjećaju povezanom s elementima folklora. Samostalno je izlagao u Duisburgu, New Yorku, Dubrovniku, Varaždinu, Osijeku i Zagrebu; skupne izložbe u zemlji bile su mu u sklopu: Zagrebačkog trijenala, Izložbe jugoslavenske grafike, Zagrebačke izložbe jugoslavenskog crteža, Vizualnih komunikacija, Nadrealizma i hrvatske likovne umjetnosti, Erotike u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici, Salona u Rijeci; a u inozemstvu: u Aleksandriji, Veneciji, Budimpešti, Tokiju, Weisbadenu, Kubi, Rimu, Ateni, Solunu, Caracasu i St. Poeltenu. Od [[1960 godine radi crtane filmove temeljene na vlastitim scenarijima. Kao redatelj i scenarist snimio je tri igrana filma. Kao scenograf i kostimograf debitirao je u Dramskom kazalištu Gavella. Od 1971 kao scenograf i kostimograf često je radio u kazalištima SR Njemačke. Od 1988 je pak stalni član kazališta Hans Wurst Nachfaren u Berlinu, gdje je postavio četiri Čehovljeve jednočinke, Shakespearovu Ukroćenu goropadnicu i farsu Rigoletto. Godine 1977 u Dubrovniku je režirao lutkarsku farsu Orlando maleroso. Predstavom Hamlet u izvedbi kazališta ITD doživljava golem uspjeh i gostuje na najvećim svjetskim kazališnim festivalima. Karakteristično je njegovo nastojanje da isti skulptorski problem pokrene na filmu i u kazalištu. Još za vrijeme studija osniva, s grupom istomišljenika, Zagrebačku školu crtanog filma. Radeći izrazito figurativni teatar, bilo s glumcima, bilo doslovno s figurama/lutkama, Zlatko je otvrio novo poglavlje modernog hrvatskog likovnog i kazališnog stvaranja. Njegova likovna i intelektualna mnogostranost uvijek u prvi plan stavlja kult zanata. On je umjetnik modernog sluha, stiže se baviti kazalištem, slikati, raditi skulpturu. Od 20. 5. 2010 godine redoviti je član Razreda za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Stručnjak je za judaističku kulturu, te mu je to životna preokupacija.[3]