Rekombinacijski popravak oštećenja dvostrukog lanca DNK - neki ključni koraci.ATM (ATM) je protein-kinaza koju regrutuju i aktiviraju dvolančani prekidi DNK. Dvolančana oštećenja DNK također aktiviraju jezgarni kompleks Fanconijeve anemije (FANCA/B/C/E/F/G/L/M).[6] Jezgarni kompleks FA monoubikvitinira i nizvodno cilja na FANCD2 i FANCI.[7] ATM aktivira fosforilira) CHEK2 i FANCD2[8] CHEK2 fosforilira BRCA1.[9] Ubikinirani kompleksi FANCD2 djeluju sa BRCA1 i RAD51.[10] Protein PALB2 djeluje kao čvorište,[11] spajajući BRCA1, BRCA2 i RAD51 na mjestu prekida dvolančane DNK, a također se vezuje za RAD51C, člana RAD51 paralognog kompleksa RAD51B-RAD51C-RAD51D-XRCC2 (BCDX2). Kompleks BCDX2 odgovoran je za angažovanje RAD51 ili stabilizaciju na mjestima oštećenja.[12]RAD51 ima glavnu ulogu u homolognoj rekombinacijialnoj popravci DNK tokom popravljanja dvostrukog lanca. U ovom procesu, odvija se razmjena lanaca DNK, zavisna od ATP-a u kojoj jedan lanac napada lančiće uparene bazama homolognih molekula DNK. RAD51 je uključen u potragu za homologijom i fazama uparivanja lanaca u procesu.
Put popravka DNK kod Fanconijeve anemije (FA) je neophodan za prepoznavanje i popravku umreženih međulančanih DNK (ICL). Kritični korak na putu je monoubikvitinacija FANCD2, pomoću RING E3-ligaza FANCL. FANCL se sastoji od tri domena, RING domena koji je u interakciji sa E2 konjugirajućim enzimima, centralnog domena potrebnog za interakciju supstrata i N-termin alnog E2-likog nabora domena (ELF) koji komunicira sa FANCB.[15] ELF domen FANCL-a je također potreban da posreduje u nekovalentnoj interakciji
između FANCL i ubikvitina. ELF domen je potrebna za podsgticanje efikasne monoubikvitinacije FANCD2 izazvane oštećenjem DNK u ćelijama kičmenjaka, što ukazuje na važnu funkciju FANCB i vezivanje ubikvitina od strane FANCL in vivo.[16]
^Castillo P, Bogliolo M, Surralles J (2011). "Coordinated action of the Fanconi anemia and ataxia telangiectasia pathways in response to oxidative damage". DNA Repair (Amst.). 10 (5): 518–25. doi:10.1016/j.dnarep.2011.02.007. PMID21466974.
Maruyama K, Sugano S (1994). "Oligo-capping: a simple method to replace the cap structure of eukaryotic mRNAs with oligoribonucleotides". Gene. 138 (1–2): 171–4. doi:10.1016/0378-1119(94)90802-8. PMID8125298.
Suzuki Y, Yoshitomo-Nakagawa K, Maruyama K, et al. (1997). "Construction and characterization of a full length-enriched and a 5'-end-enriched cDNA library". Gene. 200 (1–2): 149–56. doi:10.1016/S0378-1119(97)00411-3. PMID9373149.