Hermansky–Pudlakov sindrom (Albinizam s hemoragijskom dijatezom i pigmentiranim retikuloendotelnim ćelijama) (Bolest skladišnog bazena delta) | |
---|---|
![]() | |
Klasifikacija i vanjski resursi | |
ICD-10 | E70.3 (ILDS E70.360) |
ICD-9 | 270.2 |
OMIM | 203300 |
DiseasesDB | 29161 |
eMedicine | oph/713 derm/925 |
MeSH | D022861 |
GeneReviews | Hermansky-Pudlak Syndrome |
Heřmanský–Pudlákov sindrom (često pisano Hermansky-Pudlakov sindrom ili skraćeno HPS) je izuzetno rijetka autosomni recesivni[1] poremećaj, koji za posljedicu ima očnokožni albinizam (smanjenje pigmentacije), probleme s krvarenjem zbog nenormalnosti trombocitq (defekt skladištenja trombocita) i pohranjivanje abnormalnog masnoproteinskog spoja (lizosomsko nakupljanje ceroidnog lipofuscina). Smatra se da pogađa oko 1 od 500.000 ljudi širom svijeta, sa značajno većom pojavnošću u Portoriku, s prevalencijom od 1/1800.[2] Mnoga klinička istraživanja o ovoj bolesti sprovedena su u Portoriku.
Postoji osam klasičnih oblika poremećaja, zasnovanih na mutaciji koja uzrokuje poremećaj.[3]
Postoje tri glavna poremećaja uzrokovana Hermansky-Pudlakovim sindromom, koji rezultiraju ovim simptomima:
Također se povezuje sa granulomskim kolitisom debelog crijeva i sa plućnom fibrozom, potencijalno smrtonosnom bolesti pluća.
HPS može biti uzrokovan mutacijama u nekoliko gena: HPS1, HPS3, HPS4, HPS5, HPS6 i HPS7.
HPS tip 2, koji u svom fenotipu uključuje imunodeficijenciju, uzrokovan je mutacijom gena AP3B1.
HPS tip 7 može biti posljedica mutacije gena koji kodira disbindinski protein.[5]
Smatra se da je Hermansky-Pudlakov sindrom prenosi na potomstvo kao autosomno recesivna nasljedna osobina. Defektni geni, zvani HSP, HPS1 i HPS6 nalaze se na dugom (q) kraku hromosoma 10q2 Neka istraživanja sugeriraju da za razvoj bolesti biti odgovorna abnormalnost lizosomske funkcije.
Lokusi HPS1, AP3B1, HPS3, HPS4, HPS5, HPS6, DTNBP1 i biogeneza kompleksa organela povezanih s lizosomima (BLOC1, BLOC1S2 i BLOC3) povezani su s Hermansky-Pudlakom sindrom.
Kod autosomno recesivnih poremećaja, stanje se ne pojavljuje osim ako osoba ne naslijedi dvije kopije defektnog gena odgovornog za poremećaj, po jedna kopija koja dolazi od svakog roditelja. Ako osoba dobije jedan normalan gen i jedan gen za poremećaj, bit će nositelj alela za bolest, ali obično neće pokazivati simptome. Rizik od prenošenja bolesti na djecu bračnog para, koji su oboje nositelji recesivnog gena, iznosi 25%. Pedeset posto njihove djece mogu biti nositelji alela za bolest, ali općenito neće pokazivati simptome poremećaja. Dvadeset pet posto njihove djece može dobiti oba normalna gena, po jedan od svakog roditelja, i bit će genetički normalna (za tu određenu osobinu). Rizik je isti za svaku trudnoću.[6]
Mehanizam Hermansky-Pudlakovog sindroma ukazuje na to da se trombociti kod oboljelih osoba nenormalno akumuliraju s trombinom, epinefrinom i adenozin-difosfatom; osim toga trombociti kod ovih osoba imaju nižu količinu gustih tijela.[7]
Dijagnoza HPS-a postavlja se kliničkim nalazima hipopigmentacije kože i kose, karakterističnih očnih promjena i na onnovu odsutnosti gustih tijela trombocita pod elektronskim mikroskopom. Molekulsko genetičko testiranje HPS1 gena je dostupno na kliničkoj osnovi za osobe iz sjeverozapadnog Portorika. Molekulsko testiranje gena HPS3 dostupno je na kliničkoj osnovi za pojedince središnjeg Portorika ili Aškenasko jevrejsko naslijeđe. Analiza sekvence je dostupna na kliničkoj osnovi za mutacije u HPS1 i HPS4. Dijagnoza osoba sa drugim tipovima HPS je dostupan samo na osnovu istraživanja.[8]
Iako ne postoji lijek za HPS, liječenje hroničnih hemoragija povezanih s poremećajem uključuje terapiju vitaminom E i antidiuretikom dDAVP.[9]
Tok HPS-a bio je blag u rijetkim slučajevima poremećaja,[10] međutim, opća prognoza se i dalje smatra lošom. Bolest može uzrokovati disfunkciju pluća, crijeva, bubrega, i srfca. Glavna komplikacija većine oblika poremećaja je plućna fibroza, koja se obično javlja kod pacijenata u dobi od 40-50 godina.[11] Ovo je fatalna komplikacija koja se viđa u mnogim oblicima HPS-a i uobičajen je uzrok smrti od ovog poremećaja.[12]
Sindrom je imenovan po Františeku Heřmanskýju (1916–1980) i Pavelu Pudláku (1927–1993).[13][14][15]
|journal=
(pomoć)