Hipotalamusno-hipofizno-gonadna osovina (HPG osa) je struktura i pojava koja se odnosi na međudejstvo endokrinih žlijezda, hipotalamusa, hipofize i gonada. Te žlijezde često djeluju , te u poljimmeđuzavisno i usaglašeno a fiziologija i endokrinologije ih smatraju jedinstvenim sistemom. Hipotalamusno-hipofizno-gonadalna osovina je kritični dio razvoja i regulacije brojnih tielesnih sistema, kao što su reproduktivni i imunski sistemi. Fluktuacije hormona izazivaju promjene u hormonima koje pojedine žlijezde stvaraju i luče, a imaju razne opće i lokalne efekte u organizmu.
Ova osovina kontrolira razviće, razmnožavanje i starenje životinja. Hipotalamus proizvodi gonadotropin-oslobađajući hormon (GnRH). Prednji režanj hipofize formira luteinizirajući hormon (LH) i folikul-stimulirajući hormon (FSH), a spolne žlijezde formiraju estrogen i testosteron.
Hipotalamus se nalazi u mozgu, kao njegova obavezna struktura, i izlučujuje GnRH.[1] GnRH putuje do prednjeg režnja hipofize i veže se za receptore na sekretornim ćelijama adenohipofize.[2] U odgovoru na GnRH stimulaciju te ćelije proizvode LH i FSH, koji se prenose krvotokom.[3]
Ta dva hormona učestvuju u komunikaciji sa polnim žlijezdama. Kod žena, FSH i LH prvenstveno aktiviraju jajnike da proizvode estrogen i inhibin i da reguliraju menstrualni ciklus. Estrogen formira negativnu povratnu petlju putem inhibicije produkcije GnRH u hipotalamusu. Inhibin koči aktivin, periferno proizvedeni hormon koji pozitivno stimulira ćelije koje proizvode GnRH. Folistatin, koji se stvara u svim tjelesnim tkivima, inhibira aktivin i daje ostatku tijela veći stepen kontrole nad osovinom. Kod muškaraca LH stimulira intertestisne ćelije locirane u testisima za proizvodnju testosterona, a FSH učestvuje u spermatogenezi. Muškarci izlučuju samo male količine estrogena. Nedavna istraživanja pokazala su da postoji neurosteroidna osovina, koja pomaže moždanoj kori da regulira funkciju hipotalamusa za proizvodnju GnRH.[4]
Jedna od najvažnijih funkcija osi HPG je reguliranje reprodukcije kontrolom ciklusa maternice i jajnika.[5] Kod ženki, pozitivna povratna informacija između estrogena i luteinizirajućeg hormona pomaže u pripremi folikula u jajniku i maternici za ovulaciju i implantaciju. Kada se jaje oslobodi, prazna folikulska vrećica počinje proizvoditi progesteron da inhibira hipotalamus i prednji režanj hipofize, zaustavljajući na taj način povratnu petlju estrogena-LH. Ako dođe do začeća, placenta će preuzeti lučenje progesterona; stoga majka ne može ponovo ovulirati. Ako se ne dogodi začeće, smanjenje izlučivanja progesterona omogućit će hipotalamusu da ponovo počne lučiti GnRH. Ove razine hormona takođe upravljaju ciklusom maternice (menstruacije), uzrokujući fazu proliferacije u pripremi za ovulaciju, sekretornu fazu nakon ovulacije i menstruaciju kada ne dođe do začeća. Aktivacija HPG osovine i kod muškaraca i kod žena tokom puberteta uzrokuje da i adolescenti steknu sekundarne spolne karakteristike.
U muškaraca je proizvodnja GnRH, LH i FSH slična, ali učinci ovih hormona su različiti.[6] FSH stimulira podržavajuću ćelij da oslobađa androgen-vežući protein, što pospješuje vezanje testosterona. LH se veže za intersticijske ćelije, uzrokujući da luče testosteron. Testosteron je potreban za normalnu spermatogenezu i inhibira hipotalamus. Inhibin stvaraju spermatogene ćelije, koje takođe inaktivirajući inhibiraju hipotalamus. Nakon puberteta nivo ovih hormona ostaje relativno konstantan.
Aktivacija i deaktivacija osi HPG također pomaže u reguliranju životnih ciklusa. Pri rođenju su razine FSH i LH povišene, a ženke također imaju cijeloživotnu opskrbu primarnim oocitima. Ovi nivoi opadaju i ostaju niski tokom djetinjstva. U pubertetu, osovina HPG aktivira se izlučivanjem estrogena iz jajnika ili testosterona iz testisa. Ova aktivacija estrogena i testosterona uzrokuje fiziološke i psihološke promjene. Aktivirana HPG osovina nastavlja da funkcionira kod muškaraca do kraja života, ali kod žena postaje deregulirana, što dovodi do menopauze. Ovu deregulaciju uglavnom uzrokuje nedostatak oocita koji normalno stvaraju estrogen za stvaranje pozitivne povratne veze. Tokom nekoliko godina aktivnostj, HPG osovina im opada i žene više nisu plodne.[7]
Iako muškarci ostaju plodni do smrti, aktivnost osovine HPG opada. Kako muškarci stare, testisi počinju stvarati manje testosterona, što dovodi do stanja poznatog kao postpubertni hipogonadizam. Uzrok smanjenog testosterona je nejasna i aktuelna tema istraživanja. Postpubertetski hipogonadizam dovodi do progresivnog smanjenja mišićne mase, povećanja trbušne masne mase, gubitka libida, impotencije, smanjene pažnje, povećanog rizika od prijeloma i proizvodnje abnormalne sperme.
Spolni steroidi takođe utiču na ponašanje, jer utiču na strukturu i funkcioniranje mozga. Tokom razvoja, hormoni pomažu u određivanju, kako neurona u sinapsama i migriranju, što rezultira u spolnim dimorfizmima. [8] Ove fizičke razlike vode do razlika u ponašanju. Iako nije pokazano da GnRH ima direktan uticaj na reguliranje strukture i funkcije mozga, pokazalo se da gonadotropini, spolni steroidi i aktivin imaju takve efekte. Smatra se da FSH može imati važnu ulogu u razvoju i diferencijaciji mozga.
Pokazalo se da je razina testosteronau vezi sa prodruštvenim ponašanjem.[9] To pomaže stvaranju sinaptogeneze, promoviranjem razvoja neurita i migracije. Aktivin podstiče neuronsku plastičnost tokom čitavog životnog vijeka i regulira neurotransmitere perifernih neurona. Na interakciju hormona i ponašanja također može uticati i okolina.[10] Žene imaju više veza između područja jezika što im omogućuje bolju komunikaciju od muškaraca. U prosjeku muškarci nadmašuju žene u sposobnosti prostorne vizualizacije, za koju se teoretizira da proizlazi iz seksualnih razlika. Testosteron je povezan sa agresijom i seksualnim nagonom; stoga su muškarci skloniji konkurentnosti ili agresivniji od žena. Takođe postoji velika individualna raznolikost unutar svih ovih osobina i nivoa hormona.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), poremećaje hipotalamno-hipofizno-gonadne osovine klasificirala je kao:[11]