Organizacija | NASA |
---|---|
Glavni ugovarači | Lockheed Martin Space Systems, Univerzitet u Arizoni, Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory, Italijanska svemirska agencija, Malin Space Science Systems, JPL |
Trajanje misije | 6 godina |
Masa | 2,180 kg sa gorivom |
Mars Reconnaissance Orbiter je letjelica namijenjena za istraživanje Marsa. Ulaskom u orbitu oko Marsa u martu 2006., letjelica je postala njegov 4. vještački satelit. MRO je istražila područja za slijetanje rovera i letjelica na Mars: Phoenix i Mars Science Laboratory
Lansirana 12. augusta 2005. godine raketom Atlas V-401.[1] Letjelica je do Marsa došla za 7,5 mjeseci nakon 4 korekcije putanje, tj. u martu 2006. godine. 6 motora je moralo gorjeti 27 minuta da bi smanjili brzinu od 10450 km/h na 6800 km/h. Letjelica je ušla u jako eliptičnu orbitu najbližu Marsu na 300 km, a najudaljeniju od Marsa 45.000 km. Kasnije je tačka gdje je najudaljenija od Marsa smanjena na 450 km, a oko njega obilazi svakih 35 sati. Za smanjenje brzine korištena je metoda aerobrakinga.
Cilj MRO-a je potraga vode na Marsu i istraživanje tla. Na sebi nosi 6 naučnih instrumenata.
Kamere-HiRISE - Kamera visoke rezolucije, CTX - Konteksna kamera, MARCI - Kamera u boji
Spektrometri - Spektrometar za skupljanje podataka o Marsu
Radiometar - MCS (Mars Climate Sounder)
Radar - SHARAD (Shallow radar
Gravity Field Investigation Package - paket za istraživanje gravitacionog polja
Atmospheric Structure Investigation Accelerometers - istraživanje strukture atmosfere
Electra UHF Communications and Navigation Package - navigacijski paket
Optical Navigation Camera - optička kamera za navigaciju
Ka-band Telecommunications Experiment Package - telekomunikacijski paket
MRO dobiva energiju iz dviju solarnih ploča od kojih svaka ima 11 kvadratnih metara. Svaka se može pomicati gore-dole, lijevo-desno. Spojene daju napon od 32 V, a svaka od njih pretvori 26% Sunčeve energije u električnu. Za skladištenje energije se koriste dvije nikl-hidridne baterije. Također je kompjuter na MRO-u otporan u slučaju Sunčevih baklja.
Za "razgovor" letjelice i kontrole misije se koristi velika antena sa dva pojačala. Postoje još dvije manje antene za hitne slučajeve.
Letjelica ima 1187 kg goriva, a čak 70 % se iskoristilo za ulazak u orbitu oko Marsa. Sonda ima 20 raketnih potisnika.