Postoji pet receptora za melanokortin (MCR) i svi su G-protein spregnuti receptori. U mozgu se eksprimiraju samo MC3R i MC4R i njihov endogeni ligand je α-MSH. Agouti-srosni peptid (AgRP) je endogeni antagonist.[3]
Sistem melanokortina jedan je od alata organizma sisara koji na dvotaktni način regulira unos hrane.[4] Jedini neuroni za koje je poznato da oslobađaju melanokortine nalaze se u lučnom jezgru hipotalamusa. U skladu s tim, postoji subpopulacija neurona koja se naziva POMC i ona koja se naziva AgRP neuroni.[5] Kada POMC neuroni oslobode α-MSH, apetit se smanjuje. S druge strane, oslobađanje AgRP u AgRP neuronima, stimulira se apetit.
Leptin, hormon viška energije i grelin, hormon gladi, uzvodni su regulatori sistema melanokortina u mozgu.[5] Ovi hormoni također regulišu oslobađanje peptida koji nisu melanokortini. Poremećaj puta leptin-melanokortin može dovesti do gojaznosti s ranim početkom, kao i do različitih metaboličkih poremećaja i potiskanja imunske funkcije.[6]
^ abGantz I, Fong TM (mart 2003). "The melanocortin system". American Journal of Physiology. Endocrinology and Metabolism. 284 (3): E468–74. doi:10.1152/ajpendo.00434.2002. PMID12556347.
^ abKlok MD, Jakobsdottir S, Drent ML (januar 2007). "The role of leptin and ghrelin in the regulation of food intake and body weight in humans: a review". Obesity Reviews. 8 (1): 21–34. doi:10.1111/j.1467-789x.2006.00270.x. PMID17212793.